Sjajan tekst, Jane Goodall Građani svijeta, koji su prenijele Vijesti u subotu 21. novembra, može da posluži kao povod za novi način promišljanja nakon terorističkih napada u Parizu. Ali i društvenu klimu u kojoj smo se našli na početku XXI stoljeća. Francuski Le Monde je nastupio stoički ističe autor, pozivajući se na dostojanstvo, odlučnost, pribranost i jedinstvenost. Forum moderni stoicizam na svojoj web stranici pokrenuo je pitanje, primjene drevnog filozofskog učenja, čiji su zastupnici Seneka i car Marko Aurelije. Ističe se da je stoicizam, kao uostalom i sve antičke filozofske škole, pored teorijskog imao i praktični značaj. Pripremao nas je za kontrolu nad svojim ponašanjem, posebno emocijama. No, pitanje na koje upućuje tekst Jane Goodall vezan je za smisao filozofije danas, ne samo kao škole slobodnog mišljenja, već i praktične edukacije za naš svakidašnji život. Ili, da li je filozofija kao istorija ideja, primjenljiva na sferu javnog života i kako? Posebno ako znamo da su antičke filozofske škole imale gotovo podjednak uticaj na evropsku kulturu, mediteransku civilizaciju, ali i arapski svijet.
Duhovno u sjenci materijalnog
Naša današnjica, svojom usmjerenošću prema materijalizmu, hedonizmu, tijelu, spektaklu, zabavi nameće čovjeku imperativ sticanja i posjedovanja. Čovjek je društveno biće, po svojoj prirodi, tome nas uči Aristotel svojom definicijom da je čovjek zoon politikon, ali ne radi se o homo sociusu koji živi samo logikom društvenih odnosa, institucijama i običajima, već vrijednostima. Čovjek je obdaren logosom - umom koji može da vrednuje iskustva kao istinita, lijepa i dobra. Tome odgovaraju fundamentalne filozofske discipline estetika, etika i logika. Prema ovome, čovjek može da uspostavi zajednicu, na temelju onog ljudskog, odnosno na temelju vrijednosti koje omogućavaju međuljudske odnose zasnovane na važenju objektivno datih paradigmi. Ne samo u smislu politike i njenih institucija ili zakona pravnog poretka, već odnosa prema drugom čovjeku. Prema ovom se drugi čovjek uzima kao cilj odnosno ličnost prema kojoj mogu da zauzmem samo vrijednostima određen stav i koga ne mogu da tretiram kao sredstvo za moj vlastiti egoizam. U vremenu u kome se sve svodi na novac ovo izgleda kao utopija.
Homo ekonomikus grubo narušava ideju ljudske zajednice ukoliko uzima interes kao jedini kriterijum. Koristoljubivost postaje isključivi motiv a jedini cilj sticanje novca. Pomama za profitom radi profita bez plemenitijeg društvenog cilja osim sticanja novca kao poluge moći. Bez vrijednosnog utemeljenja upotrebe novca za socijalne svrhe, javno dobro ili interese svih građana. Materijalno bogatstvo zasjenjuje sve duhovne i moralne vrijednosti. Koristoljubivost znači da je sve u funkciji "mog interesa", a svaki čovjek samo instrument za proširivanje imperije zasnovane na novcu i kapitalu koji nije u funkciji socijalno motivisanog preduzetništva. Interes za novcem svojom nezajažljivošću poništava svaku pomisao o svrsishodnom društvenom razvoju. Interesnost podriva međuljudske odnose, a čovjek je prinuđen da svoj kratki život provodi u trci za zaradom, otuđen od sopstvene suštine. Dakle, riječ je o čovjeku koji je i spiritualno i ekonomski osiromašen, na margini društvenog života.
Ideje francuskog prosvetiteljstva inspirisale su preporod zapadne civilizacije, njena politička iskustva. U istoj mjeri kao konstituent evropskog identiteta služile su i filozofske ideje njemačkog idealizma Fihtea, Hegela, Kanta, Šelinga. Ali i britanska škola slobodnog mišljenja u djelima Džona Stjuarta Mila i Loka. Veliki filozofi bili su inspiratori moderne političke kulture u Evropi, demokratskih institucija i vladavine prava, duha tolerancije i jednakosti. Međutim, iako su ove ideje poslužile za institucionalizaciju visoko razvijenih demokratskih država uočavamo da interesi finansijskih tokova moći nameću svoje parcijalne interese kao društvene potrebe, ne vodeći računa o socijalnoj pravdi i društvenim vrijednostima. Kultura i umjetnost, dodajmo, našle su se na poslednjoj skali društvene ljestvice. Konzumerizam potrošačkog društva i medija koji promovišu masovnu kulturu donosi prizemne sadržaje koji služe virtuelnom svijetu, obezduhovljenost čovjeka, život u iluzijama.
Filozofija daje odgovore
Istočnoevropske države prošle su složena iskustva tranzicionih ekonomskih i političkih promjena. Uključujući i ratna dešavanja na Balkanu, promjenu državnog aranžmana. Transformacija socijalističkih političkih sistema nosila je sobom velike probleme i nedostatke. Na neki način srastanje sa vrijednostima građanske demokratije ponekad je ličilo na vještačko kalemljenje, više retoričko nego što je imalo pozitivnije efekte u društvenoj praksi.
Najzad, arapski svijet ima svoja osobena istorijska i politička iskustva sa snažnim uticajem religije na društveni život. I potrebom da takođe učestvuje u globalnim procesima, novim geostrateškim pozicijama, tražeći svoje mjesto pod suncem. No, ophrvani unutrašnjim građanskim ratovima, koji paradoksalno jačaju nacionalizam ali i vjerski fanatizam u pojedinim državama. Tako se nestabilnost u arapskom svijetu direktno odražava na političke prilike u širim razmjerama. Oživljavaju se stare vjerske podjele unutar pojedinih arapskih država, a sami sukobi pogoduju pojavi ekstremnih političkih opcija čiji se glavni pokretač nalazi u ideološkom tumačenju religijskih dogmi.
Sve u svemu, složenost i multipolarnost današnjeg svijeta, novi raspored moći, potraga za energentima postaju sve uočljivija i opasnija prijetnja za svjetski mir.
U tom kontekstu pronalaženje starih filozofskih ideja i njihova ukorijenjenost u ljudskoj civilizaciji izgledaju kao smisleni odgovori na mnoge dileme u kojima smo se našli. Ljudska solidarnost, fraternité u noćnim satima poslije terorističkog napada u Parizu, bila je gotovo fantastična. Pariski taksisti ponudili su besplatan prevoz, onima kojima je bio potreban smještaj, jer je grad bio pod blokadom. Parižani su ponudili svoje domove. Na Fjesbuku i društvenim mrežama u jednom momentu izjednačili su se Pariz i Bejrut u kojem je u masakru ubijena 41 žrtva. Tim primjerenim reakcijama solidarnosti građanstva, pokazano je mnogo više. Nasilje i surovi politički instinkti padaju pred mentalitetom duhovne plemenitosti čovjekove. Jedan ljudski život vredniji je od svake politike i ideologije.
Riječi francuskog predsjednika Francois Hollanda: "Francuska će ostati jaka", pozivaju na jedinstvo i duh zajedništva, ali i staru stoičku kategoriju razboritosti kao praktične mudrosti. To uvijek podrazumijeva individualan stav kojim se potvrđuje ljudska racionalnost u demokratskom rešavanju političkih sporova, ma kako oni bili složeni.
Pravo da mislimo svojom glavom
No, ne samo tradicija stoicizma koja nas uči da razum treba da vlada nad voljom i emocijama i preduslov je za uređenost ljudskog svijeta, već i ono najbolje iz istorije ljudskog mišljenja od Sokrata i Platona do Dekarta ili Hajdegera potencira načelo razuma kao dominantno. Cogito, mišljenje je za Sokrata bilo uslov moralne vrline, za Dekarta je aksiomatski temelj naše egzistencije. No, u svim filozofskim orijentacijama, duhovna aktivnost utemeljena na umskim principima osnov je vrijednosti. I to nije samo teorijsko načelo čistog uma, već i maksima praktičnog uma kao kod Kanta. Riječ je o univerzalizmu koji sprečava zaslijepljenost ideologijama, kolektivističkim zabludama, pripadnostima kojima ponekad zanemarujemo autonomiju sopstvene ličnosti: pravo da mislimo sopstvenom glavom. U svjetlu individualističkog promišljanja ideja bratstva među ljudima, ma koliko izgledala kao iluzija može imati dejstvo u realnom životu. Ne samo kao politički projekat, već istinsko povjerenje u čovjeka kao pojedinca. Utoliko što ideja jednakosti nije samo ravnopravnost pred zakonom, niti je ideja slobode samo politički pojam. Umska volja koja je temelj morala počiva na razumu kojim se garantuje jednakost svakog ljudskog bića na planeti. U istom smislu naš Njegoš kaže da je čovjek luča, dakle svjetlost razuma, uronjena u bezduhovni svijet materije.
Građanin svijeta ili kosmopolites, ideja je preuzeta iz starih filozofskih škola. Ona upravo upućuje na fraternité, bratstvo među ljudima zasnovano ne na nacionalnim ili vjerskim pripadnostima, već na univerzalnim vrijednostima naših pojmova i ideja koje se temelje na logici i moralu. Istovremeno, iz toga proizilazi stav o nepovredivosti svake ljudske individualnosti, posebnosti i različitosti. To nalaže ljudski razum, naše razumsko mišljenje. Savjest je unutrašnji osjećaj prema drugom, empatija prema njegovim patnjama; odgovornost je antropološka kategorija.
U tom kontekstu mislim da je došlo vrijeme da temeljno razmislimo o fraternité. Ne samo sloboda i jednakost - liberté i egalité već i fraternité kao treći stub izveden iz Francuske revolucije. Bez toga nam sve što je moguće može biti nemoguće. Fraternité podrazumijeva odnos odgovornosti ne samo za sebe, već odgovornost za drugoga. Ukoliko živimo samo u horizontali vremena, konačnosti i interesa, u heraklitovskoj rijeci promjena bez odnosa sa vrijednostima gubimo i savjest. A to nas čini iracionalnim, dokaz je da smo s onu stranu racionalnih odredbi i na njima zasnovanih izbora. Podsjetimo na kraju, ljudsko dostojanstvo, i pribranost kao u djelu "Samom sebi" koje piše car filozof Marko Aurelije mogu biti važne i danas. Ljudsko dostojanstvo koje je temelj ideje jednakosti, jer su ljudi jednaki po dostojanstvu i pribranost kao strpljivi rad na uspostavljanju pravednijih međuljudskih odnosa mogu biti osnov novovjekovnog bratstva.
Bonus video:
