"Mi smo ono što neprestano činimo." (Aristotel)
Izraz „kleptokratija“ predstavlja kovanicu dvije grčke riječi: kleptis (lopov) i kratos (država, vlast), tako da ovaj pojam, u slobodnom prevodu, označava „lopovsku vlast“ ili „državni lopovluk.“ Kleptokratija, zapravo, pejorativno dijagnostifikuje stanje u državi u kojoj je korupcija najviših političkih organa dovedena do nivoa kada vlast, često bez prikrivanja, djeluje isključivo zarad lične dobiti pojedinaca i stranaka koji je čine.
Dakako, nije svaki državni lopovluk isti, kao što se lopovi personalno razlikuju po svom profesionalnom i psihološkom habitusu. U Crnoj Gori je evoluirala jedna posebna endemska vrsta državnog lopovluka koja sebe identifikuje kao „zagovaranje,“ „podržavanje,“ određenih integracionih procesa. Tako smo nedavno otkrili da naše vladajuće kleptokrate javno sebe manifestuju kao „zagovornike NATO integracija.“ Ranije su, pak, aktualni vlastodršci svoje političko „jastvo“ pozicionirali u zagovaranju jugoslovenstva, srpstva, crnogorstva, komunizma, kapitalizma, dukljanstva, evropejstva. U svom ovom, heraklitovski rečeno, „proticanju“ raznih, često protivrječnih, ideoloških „jestanja“ naših „zagovornika,“ ostaje nešto što, uprkos Heraklitu, nije podložno promjeni: njihov pohlepni, gramzivi karakter.
Tranziciona preraspodjela crnogorskih javnih dobara, ili, narodski rečeno, pljačkaša privatizacija svoj početak i uporište nalazi u jednom, za neupućene, bezazlenom lopovluku: krađi naše izborne volje. Nakon što pokradu naše glasove i time ponište naš politički identitet, kao osnov našeg građanskog integriteta i dužnosti da odlučujemo o dobru zajednice, kleptokrate posljedično počinju da osjećaju nekontolisanu moć i prezir prema sopstvenom narodu. U državi koja se doživljava kao privatni posjed, mizantropija vladara jednako je proporcionalna odsustvu podrške njegovih podanika. Na isti način, nedavno demonstrirana nasilnost i agresivnost psihološkog profila aktuelne vlasti samjerljiva je osjećaju ugroženosti njenog nelegalno stečenog bogatstva.
Kleptokratija po pravilu nastaje unutar autokratskih državnih uređenja, gdje je na djelu diktatura, oligarhija, vojna hunta i drugi oblici koruptivne i nepotističke vladavine. Za sva ova iznijansirana ispoljavanja iskvarene vlasti važi načelo da ne postoji mogućnost adekvatnog uvida i nadzora nad njenim radom, jer kleptokrate autohtono upravljaju kako prilivom, tako i raspodjelom javnih sredstava. I druge teorijsko - praktične odrednice kleptokratije sasvim korespondiraju crnogorskoj stvarnosti: naš režim neposredno ugrožava i slabi državnu ekonomiju, državnu politiku i prava građana. Razvojne politike naših kleptokrata svode se na namještene prodaje javnih dobara vlastodršcu, članovima njegove porodice, kumovima i prijateljima, iznuđivanja novca od poslovnih partnera za „izborne akcije,“ zloupotrebe državnih fondova, usmjeravanja stranih investicija u sopstvenu korist. Usljed zloupotreba, namještaljki, monopola, kao i raznih shema „pranja novca“, naš kleptokratski model upravljanja sasvim je degradirao kvalitet života običnog građanina.
„Ako čovjek svakog dana stoji na ivici i gleda u provaliju,“ veli Niče, „jednog dana će i provalija pogledati u njega.“ Naši „zagovornici“ ili kleptokrate, kako god ih imenovali, neminovno će se suočiti sa svojim činjenjima i zagledati u sopstvenu političku provaliju. Ono što može i biti i ne biti, na kraju se uvijek, kako kaže Andrić, „pokori onome što mora biti."
Politički pad režima je počeo. Vlast je u procesu urušavanja.
Bonus video:
