Što još treba da se dogodi ovom narodu, pa da shvati u kakvu je nevolju zapao - što svojom, što zaslugom ove nedovoljno odgovorne vlasti. Kažemo “svojom” jer evo više od četvrt vijeka svjesno aplaudira greškama vladajuće oligarhije, katastrofalnim rješenjima i potezima na unutrašnjem i spoljnom planu, iako većina na svojoj koži osjeća posljedice toga.
Zato se nameću neka pitanja: da li je ovo moguće, ko je zapravo ovaj narod? Jesu li ovo potomci onog naroda koji se vijekovima borio za slobodu, pravdu, dostojanstvo, moralne uzuse, čojstvo i junaštvo, naroda koji nikada nije trpio lance i okove bilo kog oblika? Gdje je osjećanje odgovornosti za potomstvo i da li ovakav egoizam i neka vrsta podaničkog odnosa prema vlastodršcima zaslužuju poštovanje dolazećih generacija? Da li je ćutanje rješenje ili treba glasno reći kad te muči nepravda?
Mnogi smo bez posla i hljeba i pored hljeba - zemlja je osiromašena. Socijala je postala slamka spasa da se utoli glad i žeđ za boljim životom, koji se za mnoge nalazi samo u snovima. I sama vlast, kroz zube doduše, kaže da je stanje u zemlji teško, ali nikako da kaže da je ona dovela državu Crnu Goru u tu situaciju.
Komunisti očekuju objašnjenje: zbog čega i radi koga je pogrešno vođena, prije svega, ekonomska politika - zašto je tržišna ekonomija dobila primat nad planskom i zašto se na tome istrajava kad je očigledno da kod nas ne funkcioniše?
Gospodo iz vlasti, potrli ste našu industriju, fabrike, preduzeća, sopstvenu radničku klasu, a očekivali ste da neko drugi za nas stvara i radi. Taj neko nije iz ljubavi prema Crnoj Gori ovdje, već samo radi svog profita. Crnoj Gori ostaju mrvice. Pitamo: može li ozbiljna zemlja živjeti od takvih iluzija? Takve greške, i ne samo na ekonomskom planu, skupo su nas koštale i dovele u dužničko ropstvo. Ne mislite valjda, gospodo iz vlasti, da na ino-kreditima i pozajmicama možemo vječno da bitišemo? Imate li viziju kako ćete nas izvesti iz ove krize u koju ste nas sami uveli, pa da vas predložimo za Nobelovu nagradu?
Komunisti smatraju da izbavljenje nije ni u pokušaju opozicije (uz svo poštovanje prema njoj) da se stvara vlada u vladi, ma kako se ona zvala, ali nije ni u ispraznoj i beskorisnoj priči vlasti da ćemo se usrećiti ulaskom u EU, sa korupcijom i kriminalom oko vrata, ili (bez pitanja naroda) u NATO. Jer, tamo ne vise kolači o drači.
Jedino se ozbiljnom prekompozicijom privrede i planskom ekonomijom, uz pomoć nezavisnog pravosuđa i pravne legislative, zapošljavanjem domaće radne snage, manjim zaduživanjem i većim poštovanjem građana i radničke klase može se doći do boljeg života za sve. Sve ostalo vodi u propast. Crna Gora je na potezu - krah ili otrežnjenj
Bonus video:
