Moderni trendovi globalizacije nisu zaobišli crnogorsko društvo. Sa sobom su donijeli određene prednosti, ali i ništa manje problema. Slom socijalizma i raspad Komunističke partije bili su znaci evropeizacije ovoga prostora i velikih promjena koje će zadesiti našu svakodnevicu. Čini se da baš i nismo uspjeli da se na pravi način uhvatimo u koštac sa svim izazovima koji su nam odjednom postali teret, umjesto da budu izazov.
Crna Gora, realno gledano, ima naslijeđene mehanizme iz socijalističkog perioda, koji u ovakvoj konstelaciji snaga baš i ne mogu da daju najbolje rezultate. Tu mislim prije svega na loše upravljanje. Valjda je ta nespremnost pojedinih da se mijenjaju bila uslov privrednog kolapsa koji je zadesio sve zemlje bivše Jugoslavije. Nadam se da se Slovenci neće uvrijediti. Greška koju su pravili politički prvaci Crne Gore na ovom polju je posljedica upravo lošeg upravljanja, gdje su partijski podobniji imali prednost ispred onih intelektualno podobnijih. Ta greška se sada ne može ispraviti, ali bi valjalo da vlast nakon predstojećih proljećnih izbora obrati pažnju na ovu stavku i krene u reformu direktorskog i rukovodećeg kadra, kada će na tim funkcijama biti ljudi od znanja, iskustva i sposobnosti.
Druga stvar koja me zabrinjava jeste kulturni trenutak u kojem se nalazi naša država. Reći će neko da kultura nije politika i da od nje ne zavisi život. Ja kažem suprotno. Nije kultura samo tradicija, narodna nošnja, pozorište, muzika, film. Kultura je sveukupan način života jedne nacije. Danas imamo problem sa time što kulturni prostor uglavnom boje informacije koje plasiraju mediji. Taj prostor je zatrpan sa lošim stvarima, prije svega mislim na globalne modele kulture koji se šire užurbano, kao što su rijaliti programi koji emituju stvari dostojne bordela i javnih kuća. To ne bi smjela da gledaju djeca u CG. Nekada su nam idoli bili Minja Subota i Branko kockica, a danas su to razne starlete i biznismeni sa beogradskih splavova i svakojake instant budale sa interneta. Volio bih kada bi kultura postala integralna oblast i jedan od glavnih zadataka političkog djelovanja crnogorske elite. Medijske kuće koje se slade emitujući ove neprimjerene sadržaje trebalo bi malo da se zamisle, baš kao i Ministarstvo kulture koje bi trebalo da povuče aktivne poteze i riješi ovaj problem.
Treća stvar se tiče mladih i budućih nosioca tereta crnogorske države. Obrazovni sistem danas pravi hiperprodukciju svršenih studenata iz svih oblasti, koji teško pronalaze posao. Problem je, naravno, neusaglašenost između tržišne potrebe i ponude fakulteta. Crnoj Gori treba jak državni Univerzitet koji mora postati respektabilan takmac na naučnom planu, ne samo u regionu već i šire. Glavni cilj svakog profesora našeg Univerziteta treba da bude okrenut ka stvaranju profesionalaca i sposobnih ljudi, a ne malaksale omladine koja je nabubala stotinjak strana i dobila najveću ocjenu i tako nahranila ego, a u suštini ostala prazna.Treba da se prilagodimo u potpunosti sistemu 3+2, umjesto dosadašnjih 3+1+1 i 4+1. Kvalitet postdiplomskih magistarskih studija mora biti veći i bolji. Budžetska izdvajanja za nauku moraju biti izdašnija kako bismo omogućili dolazak renomiranih profesora iz inostranstva. Samo tako možemo osigurati kontinuitet obnove društva sa mladim, sposobnim i inteligentnim ljudima. Jedan od ciljeva mora biti praksa, a ne recitacija slova iz knige.
Što se tiče spoljne politike, Crna Gora ide u dobrom smjeru. NATO i EU integracije kao strateški ciljevi na tom polju su nezamjenjivi. Nakon što CG dobije pozivnicu u decembru, očekuje nas period pregovora i odlučivanja. Što se tiče EU integracija, u trenutku smo kada nisu previše aktuelne, usljed velike pažnje usmjerene na ove evroatlantske. Ali, tempo evropskih integracije je sasvim zadovoljavajući i za očekiati je da se tako nastavi. Reklo bi se da je spoljna politika svijetla tačka crnogorskog sistema, što nije nimalo zanemarljivo.
Ako ćemo govoriti o demokratizaciji društva, znajte, demokratija je moguća samo u teoriji, jer svako ljudsko biće je u biti svoje duše politička životinja, htjeli to priznati ili ne. Ali, ako već zahtijevamo veći stepen iste, onda je primjena izbornog zakonodavstva najbolji način da trenutna vlast pokaže građanima CG svoj demokratski kapacitet. Elektronska kontrola birača, prečišćeni birački spiskovi treba da budu dovoljan motiv vladajućim strukturama da dokažu svoju podršku među biračima i ospore optužbe opozicije.
Spočitavanja u oblasti organizovanog kriminala i korupcije su veliki problem. Osnivanje specijalnog tužilaštva je korak naprijed prepoznat od strane zapadnih partnera, pa bi sam poziv početkom decembra u NATO značio da je rad u toj oblasti na pravom putu. U oblasti tužilaštva i sudstva potrebno je izvršiti potpunu depolitizaciju institucija i garantovati nezavisnost istih.
Princip političke odgovornosti bi trebalo da bude kamen temeljac svih onih koji se bave istom.
Na kraju, ne sprovode se reforme niti se upostavljaju bolji sistemi borbom protiv jedne osobe i više njih. Rezultati se mjere onim koliko ste vi doprinijeli reformama koje su se desile i koliko ste bili spremni da se odreknete pojedinih stvari i budete pragmatični i spremni na konsenzus kako bi učinili ovu državu boljim mjestom za život. Crnoj Gori treba realna politika, pristup koji u prvi plan stavlja interes države i njenog naroda. Možda zvuči klasično, sebično i rišeljeovski, ali - moramo biti pametniji. Potreban je dijalog kao osnova političkog razumjevanja. Crnoj Gori treba razvoj pobjedničkog mentaliteta.
Bonus video:
