Žan Aselborn zvoni na uzbunu. Egoizam umjesto smisla za zajedništvo, zatvaranje umjesto otvorenih granica, nacionalizam umjesto humanih vrijednosti, kaže Luksemburžanin i opominje da bi Šengenski sporazum mogao da doživi slom, a time i jedno od najvećih dostignuća Evrope. Ministar spoljnih poslova Luksemburga čak govori i o opasnosti od ratnih sukoba. On kaže da se ljepak kojim smo povezani, a koji se još uvijek sastoji „od kulture humanih vrijednosti“ - osušio. Luksemburžanin hvali njemačku liberalnu politiku prema izbjeglicama. On dodaje, da postoje političari koji namjerno šire strah. Aselborn smatra da bi se trebalo suprotstaviti ovakvim zabludama. Opasnost koju vidi Aselborn zaista postoji. Ali on iz svega izvodi pogrešne zaključke.
Gubljenje kontrole
Prije svega, u zabludi je što se tiče uzroka straha. Evropsko stanovništvo boji se nekontrolisanog doseljavanja, i to ne zato što je povjerovalo desničarskim šarlatanima. Građani EU svakodnevno doživljavaju strašnu nemoć svojih država i Unije. U Njemačkoj i dalje svaki dan nesmetano preko granice dolaze hiljade ljudi, iako je vlada donijela restriktivne mjere. Za mnoge migrante, institucije ne znaju ni ko su, ni odakle su, ni gdje se tačno nalaze. To se zbiva već mjesecima. Država koja više ne zna ko joj prelazi preko granice - zar to nije razlog da se uznemirimo?
Njemačka kancelarka Angela Merkel se još drži svoje politike bez ograničenja za broj izbjeglica, pokušavajući da za nju pridobije i evropske partnere. Jedno vrijeme se mogao steći utisak da joj gubitak kontrole ne predstavlja veliku smetnju. Nije čudo da nailazi na odbojan stav drugih vlada. Ona je sve usamljenija i u Njemačkoj.
Zato Aselborn nije u pravu kada predlaže da strah ljudi shvatimo kao bezrazložan i kada apeluje na zajedničke vrijednosti. Raspad EU može se zaustaviti samo ako se ograniči masovni dolazak izbjeglica, i to radikalno. Međutim, Asborn neće ni da čuje. Za njega čak ni kontrola spoljnih granica Evropske unije ne znači hermetičko zatvaranje. Evropska unija samo mora da zna „ko i zašto kod nas dolazi“.
Evropa koja hrani strah
Upravo to moralno nakićeno dopuštanje da se desi to što se dešava, ugrožava Evropu. Zato na svakim novim izborima jačaju ekstremni desničari. Zato mnoge vlade ne vide drugu mogućnost nego da same sebi pomognu, uvodeći ponovo kontrole na granicama, ili čak podižući žičane ograde na unutrašnjim granicama EU. Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk ima više dalekovidosti u svom stavu:
„Evropa bez spoljnih granica hranila bi strah“. Baš to je problem!
To je razlog zašto je potpuno zakazalo preusmjeravanje izbjeglica u ostale zemlje Unije po kvotama. Sve dok mase izbjeglica nesmetano dolaze u EU, precizne kvote za njihovo preuzimanje samo bi garantovale da će ih doći još više. Građani očekuju Evropsku uniju u kojoj bi zemlje zajedničkim naporima zaustavile rijeku izbjeglica, a ne da ih samo drukčije raspoređuju.
Konsekvence su neugodne, ali neophodne. Ko želi da spasi Evropsku uniju, taj mora da povrati kontrolu nad naseljavanjem. To ne znači zaustavljanje doseljavanja, ali znači njegovo bitno ograničavanje.
Bonus video:
