U ovom periodu masovne graditeljske groznice, koja na Crnogorskom primorju najčešće bez ikakvog plana, bezobzirno i halapljivo, proždire prostor i ubija svaku perspektivu za budućnost, izjava američko-britanskog konzorcijuma IWG, budućih novih vlasnika Instituta Dr Simo Milošević da će „do konačnog potpisivanja ugovora morati da dobiju dozvolu-koncesiju za korišćenje ljekovitog blata-peloida i mineralne vode u Igalu“, dobrodošla je, jer je u pravom trenutku ponovo skrenula pažnju na značaj i važnost igaljskog ljekovitog blata.
Očigledno je da su novi vlasnici svjesni činjenice da je ljekovito svojstvo igaljskog peloida i mineralne vode u pogledu izlječenja, ublažavanja i sprečavanja bolesti naučno dokazano u višedecenijskom naučno-istraživačkom radu stručnih timova Instituta Dr Simo Milošević.
Svjesni su da igaljski zdravstveni kapital u vidu peloida, mineralne vode, čistog mora i privlačnog pejzaža, čini najvredniji dio Crnogorskog primorja, čiju vrijednost prirodnih faktora niko nikad nije doveo u pitanje. Da svaki odlazak u Igalo odmah budi asocijaciju na ljekovito blato i Institut.
Oni znaju da mala zemlja kao Crna Gora svoju ekonomiju, prije svega turizam, treba da zasniva upravo na očuvanoj životnoj sredini. Da trebau ponuditi nove sadržaje, kako bi se kombinovanom upotrebom prirodnih ljekovitih faktora, medicinskih usluga i ostalih turističkih sadržaja u Igalu omogućio doživljaj cjelovitog odmora, naročito ljudima koji žive u degradiranim urbanim sredinama. I da će najbolje izglede imati oni sadržaji koji potenciraju medicinske i ekološke kvalitete, gdje svi elementi treba da budu podešeni prema mjeri čovjeka i njegovom duhovnom, psihičkom i fizičkom ozdravljenju.
Za traženje koncesije ih je, takođe, vodila kapitalistička logika čistog profita. Navešćemo nekoliko aktuelnih podataka iz kojih bi i lošiji matematičar mogao izvući čisti račun.
Prema podacima iz tehničke službe Instituta, u periodu kada je optimalno korišćenje terapijskog dijela Instituta (jul-avgust), dnevno se koristi od 500-600 peloidnih terapija, a kada se zna da je cijena po jednoj 12 eura, eto čiste računice i profita. Ili, ako se želi više zarade, ljekoviti peloid se može pakovati i prodavati na tržištu. Naravno atestiran sa uputstvom za primjenu, kako se to radi sa svim peloidima u svijetu. Ukoliko se planira optimalna popunjenost tokom cijele godine, onda samo ova jedna vrsta terapije može donijeti milionsku zaradu.
Iz ovog banalnog primjera se vidi kako griješe svi oni koji zagovaraju megaprojekte turističkog razvoja, želeći da specifične predjele, kao Igalo, pretvore u uniformisani apartmanski turistički prostor i bezlično mjesto masovnog turizma.
Međutim, cilj ovog autorskog članka nije da zastupa liberalni kapitalizam i da mu ukazuje na mogućnost profita, već da ukaže na neodgovoran odnos prema ovom i ostalim prirodnim resursima Igala.
Budući koncesionar suočiće se sa teškoćama koje će mu značajno otežati dobijanje koncesije, naročito za peloid, kada sazna činjenicu da, iako se koristi više od šest decenija, nikada nijesu utvrđene njegove rezerve u podmorju Igala. Naime, ni Prostornim planom Crne Gore, kao ni Prostornim planom Opštine Herceg-Novi do 2020. godine, iako je zaštita ljekovitog blata istaknuta kao prioritet, nijesu evidentirana nalazišta ljekovitog peloida, niti su utvrđene granice i zalihe ljekovitog peloida.
Da bi sve čudnije izgledalo, autor će vam kao učesnik i predlagač svih Projekata, navesti sve značajne Projekte ispitivanja igaljskog peloida koji su započeti pa zaustavljeni:
1. Projekat: „Ispitivanje prirodnih faktora Igala sa gledišta primijenjene medicine“, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (1983.); rukovodilac: prof. dr Ana Sokač.
2. Projekat: “Proučavanje značajnijih peloida i mineralnih voda Crnogorskog primorja sa ciljem njihove primjene“, Hemijski fakultet u Beogradu (2000.); rukovodilac prof. dr Miroslav Vrvić.
3. Projekat: “Utvrđivanje kvaliteta i kategorizacije ljekovitog blata u Igalu u skladu sa zahtjevima Evropske asocijacije banja (ESPA), utvrđivanje porijekla i zaliha ljekovitog blata i mineralne vode, u cilju definisanja njihove zaštite i održivog upravljanja i korišćenja“, Centar za ekotoksikološka istraživanja Podgorica (2013.); rukovodilac: Ana Mišurović - ekspert.
A da čuđenjima nema kraja, neka posluži podatak koji treba da zaprepasti crnogorsku javnost - u aktuelnom Projektu “Izgradnja kanalizacione infrastrukture u Opštini Herceg Novi“, koji se tretira kao „projekat stoljeća“ a građane Novog će koštati preko 30 miliona eura (plaćaće ga višestruko uvećanom cijenom vode), potpuno je izostavljeno najosjetljivije područje od Igala do Njivica i to baš prostor gdje su se čudesno našli izvorišta mineralne vode i nalazišta ljekovitog blata.
Čudna je činjenica kako je ova „sitnica“ mogla da promakne rukovodstvima Instituta i Opštine, a da uopšte nijesu reagovali. Ili su ih uspavala dobra primanja i dugogodišnja uloga „čuvara državnih preduzeća u zimskom periodu“ ili, kad je Opština u pitanju, „čuvara stalno lošeg stanja“.
Ipak se treba nadati da će novi upravljački kapaciteti u Institutu Dr Simo Milošević i Opštini Herceg Novi biti osposobljeni da koriguju ove propuste od presudne važnosti, da adekvatno rješavaju razvojna pitanja i probleme, da konsultuju stručne i kreativne potencijale i da osmišljeno postupaju u planiranju razvoja zdravstvenog turizma u Igalu.
Autor je viši naučni saradnik Instituta Dr Simo Milošević, Igalo
Bonus video:
