Demokratski front, to jest njegovi lideri, opravdali su sva očekivanja. Ispali su kao u mnogim ranijim prilikama za posljednjih 15 godina neozbiljni, neodgovorni i infantilni. U najmanju ruku. A moglo bi se dodati i da su ovog puta bili nejasni ili čak zlonamjerni?! Što bi rekao ministar Raško, neka istražni organi utvrde sve činjenice. U ovom momentu, faktičko oslobađanje Mandića i njegovog saborca bilo bi, u stvari, za njih najveća i najteža kazna.
Dvostruka igra DF-a
Ali već sada se jasno može saopštiti - lideri DF-a su se poigrali nezadovoljstvom i pozitivnom energijom desetak hiljada prisutnih. Među kojima je bilo možda par stotina njihovih fanatika, spremnih da ih te večeri slijepo slijede.
Preksinoć se jasno pokazalo da je DF nakon odlaska Miodraga Lekića pretvoren u Novu srpsku demokratiju. To jest u servis njenog šefa Andrije Mandića. Priče o nekakvom predsjedništvu DF-a, liderima 4-5 partija koje su konstituenti, njihovom konsenzualnom odlučivanju, i slično, pokazale su se kao obična dimna zavjesa koja je trebalo da prikrije prerastanje DF-a iz najjačeg opozicionog i demokratskog saveza u borbenu jedinicu Andrije Mandića. Bez obzira jesu li huligani sa motkama i Molotovljevim koktelima ubačeni ili su njegovi. Tako naš Gandi, Andrija Mandić, doživljava mirni i nenasilni otpor nasilnom režimu.
Zato se sada postavlja čitav niz pitanja: zašto ili za koga je Mandić lagao da će voditi proteste na miran i demokratski način?! Zašto se Mandić u subotu veče odlučio na provokaciju policije i zahtjev da ona njemu položi opremu i preda ključeve Skupštine, ako je šest dana ranije trčao da zaustavi ubačene huligane koji su jurišali na policijske kordone bez povoda i smisla? Ako je prethodni mirni protest baš tim pacifizmom i masovnošću razoružao mašineriju smrti šefa režima, i njega samog kao nikad doveo u skoro bezilaznu poziciju, zašto su Mandić i njegov kolegijum sljedećeg vikenda odustali od mirnog i nenasilnog otpora?! Kao dobitne karte! Zašto je Mandić u momentu kada mu je predsjednik parlamenta ponudio da ga uvede u Skupštinu, to odbio? Ako je Mandić dobro znao da je prošlo vrijeme AB ili oktobarskih revolucija i uličnog uzimanja vlasti, zašto je izašao sa idejom ulaska poslanika u Skupštinu?! Kada je znao da je to ono što Đukanović čeka, jer samo takva suluda ili pokvarena zamisao mirne i demokratske proteste kompromituje dajući opravdanje za policijski odgovor i represiju?!
Sva ova pitanja delegitimišu Andriju Mandića i ostale prvake tzv. DF-a. Svaki od njih koji je bio upoznat sa "operacijom Skupština", učestvovao je u prevari mnogih građana pridošlih da traže slobodne izbore i bolju Crnu Goru. Time su oni uveliko izgubili kredibilitet da dalje nose poslaničke mandate i funkcije na ovaj način. Zato, treba dobro da razmisle o podnošenju ostavki i slanju izvinjenja ogromnoj većini poštenih građana koji su dolaskom na subotnji protest u tako velikom broju pokazali hrabrost i dostojanstvo. Što je najtragičnije, dok su desetine tih građana ošamućeni suzavcem i šok bombama i prestrašeni policijskim eskadronima tražili spas, Mandić je već sjedio u nekoj kafani Kristal, na Pobrežju?! Ostaje veliko pitanje za koga je lider DF odradio ovu prljavu partiju - za Putina ili za Mila?! Ili za obojicu?! Kada se poslože sva ova pitanja i izvjesni odgovori, onda bi se prije moglo zaključiti da je odigrao za našeg, a ne ruskog diktatora. U svakom slučaju, zna se za koga nije, kome je nanio veliku štetu: okupljenim građanima, pokojnom DF-u, čitavoj Crnoj Gori.
Dileme ostatka opozicije
Iako će ostatak opozicije, koji je prespavao čitav mjesec turbulentnih dešavanja, sada zadovoljno trljati ruke jer se prosipanjem DF-a oslobađa desetak procenata biračkog tijela, jasno je da i oni treba da se pogledaju u ogledalu. Ako su Mandićeve proteste koji su trajali do policijske intervencije ignorisali, onda je brutalna sila primijenjena prošle nedjelje prema građanima bila posljednja šansa da se uključe i preuzmu dio organizacije, a time i odgovornosti za kanalisanje očito ogromnog narodnog nezadovoljstva. Dok su se premišljali, borili sa sujetama, usaglašavali pojedinačna i zajednička saopštenja, pa onda čak neki od njih i odustajali - prošlo je ključnih nedjelju dana! I ušlo se u završnicu bez uključivanja Demosa, Demokrata i Ure, u pripremu velikih, novih protesta. Koji su po ocjenama svih, čak i samog Mandića, koliko god neiskren on bio, daleko prevazišli okvire i format DF-a i postali vanstranački i zato masovni. U nemoći, jedni su odlučili da se priključe šetnji građana, drugi su se čak popeli na binu, dok su se treći pridružili kampanji režima protiv protesta! Mandić je jedva čekao takav poklon da bi mogao da stvar zadrži isključivo u svojim rukama. Zato je epilog ispao ovakav.
Režimski brod zaljuljan, dijalog jedini put
Ali, bez obzira na kraj, ovi protesti, koje je inicirao vrh vlasti policijskom brutalnošću nad već zamrlim okupljanjima DF-a, zaljuljali su očito truli režimski brod više nego proteklih skoro 4 godine parlamentarnog djelovanja čitave opozicije. Zahvaljujući građanima koji su mirno i demokratski šetali prošle nedjelje i ove subote, SDP je bio prinuđen da Vladu proglasi tehničkom, a ostatak opozicije, uključujuci i Uru - parlament nelegitimnim. Čak je i DPS počeo da priča o nužnosti dijaloga izražavajući spremnost za raspisivanje izbora čim se dobije poziv za NATO. Sve su to rezultati ovonedjeljnih šetnji i velika pobjeda slobodoumnih građana koja će se vrlo brzo pokazati kao klica iz koje su se rodile neophodne promjene u Crnoj Gori.
Zato režim nema šta da slavi, iako će njegovi papagaji i abonenti narednih dana nastaviti sa histeričnom pričom o ugroženoj Crnoj Gori, mada je svima jasno da je ugrožena samo neodgovorna i kriminalna vlast koja traje 27 godina! Zato je DPS delegitimisan skoro koliko i DF, jer nakon verbalnog i fizičkog nasilja koje režim sprovodi godinama, što je samo kulminiralo posljednjih nedjelju dana i izazvalo masovne proteste, ni oni ne mogu igrati dominantnu ulogu u demokratskom usmjeravanju ove zemlje. Ovakav DPS je proizveo podjele, probleme, bijedu i na kraju haos, ali i ovakvu opoziciju koju je oličavao takav DF. Subotnji skup na koji je došao najveći broj građana nakon onih predreferendumskih dešavanja, ukazao je na veliko nezadovoljstvo koje neće nestati nakon okončanja protesta u subotu. To nezadovoljstvo se ne može kontrolisati bornim kolima i Bebinom propagandom. Taj put bi samo na kratko odložio novu manifestaciju prkosa i bunta koja bi onda kao po pravilu bila još masovnija nego prethodna. I još krvavija! Kome to treba? Ova država ne može da opstane na duži rok ako se sukob unutar društva, koje je duboko podijeljeno i konfrontirano po brojnim pitanjima, zamrzne i stavi pod policijsku kontrolu. Onda to vodi u pravu diktaturu. Zato je jedini put dijalog u koji treba da se uključe svi segmenti društva, partije, NVO, pojedinci... Crna Gora ima tehničku vladu, obesmišljeni parlament, na pragu smo izborne godine - ako se pod hitno ne uđe u dogovor oko demokratskih odgovora na sve te izazove i, prije svega, pripremu poštenih izbora, onda se mogu očekivati nove bune i suzavci, mitinzi i kontramitinzi. Zato, što prije za okrugli sto - bio bi to najjednostavniji put koji bi omogućio Crnoj Gori da rješava sve svoje probleme i podjele u miru i dijalogu. Za mjesto okupljanja može da posluži zgrada Skupštine, ali Krivokapić mora da promijeni formu jer Kolegijumi, plenumi i radna tijela u kojima sjede Tuponje, Popovići, Pavlovići i slični delegitimisani predstavnici, nijesu put ka otvaranju istinskog dijaloga koji jedino može dovesti do potrebnog kompromisa.
Bonus video:
