Vaninstitucionalno djelovanje je jedini model koji je Milo Đukanović ostavio na raspolaganje građanima Crne Gore. Nezavisnu državu koju smo sanjali 1990-ih, Đukanović je pretvorio u privatni posjed kojeg međunarodni eksperti s pravom definišu kao mafijašku državu.
Posljednjih nedjelja su građani Crne Gore počeli da uviđaju koliko je teško oteti se iz smrtonosnog zagrljaja DPS-kleptokratije i njenih satellita. Suzavac, pendreci, fantomke, partijski batinaši, i kolone policijskih džipova koje obilaze grad su pokušaj da se projektuje snaga režima. Postalo je jasno da je Đukanović spreman da brani svoj kriminalni posjed do posljednje kapi tuđe krvi, i to se nikako ne smije smetnuti s uma.
Istovremeno, njegovo zveckanje pendrecima je jasan pokazatelj straha od opravdanog gnijeva opljačkanih i poniženih građana. Što su brojniji glasovi opljačkanih, to je manja mogućnost da Đukanović upotrijebi represivni aparat države kako bi ostao na slobodi. Nadam se da je mali broj čuvara njegove latifundije koji žele da budu upamćeni kao sramotna savremena verzija naredbodavca iz 1990-ih: Postupi po naređenju!
Zato je veoma važno da se što veći broj građana okupi u Podgorici i istraje u zahtjevu da Đukanović preda ključeve svojeg privatnog zatvora koji od milošte zove nezavisna i suverena Crna Gora.
Mirni protesti su najefikasnija alatka za uspostavljanje kakve-takve demokratske atmosfere u kojoj bi bilo moguće ostvariti jednu od temeljnih pretpostavki demokratije: poštene izbore. Ovo bi bio prvi pravi iskorak ka istinskoj nezavisnosti i suverenosti.
Autor je predavač na University of Alberta, Kanada
Bonus video:
