Vidjeli smo uspaničenu silu. Ovako. Našli smo se na raskrsnici kod nekadašnjeg hotela Crna Gora. Nekoliko minuta ranije, suzavcem je razbijena šetnja lidera DF, u Ulici slobode.
Oko osam uveče bili smo tu nas par novinara i desetak građana koji te večeri nijesu mogli ostati kući, jer je u svitanje policija brutalno rasturila proteste DF-a ispred Skupštine. Tukla i hapsila poslanike, novinare i demonstrante.
U subotnjoj noći s nama, između kordona, nije bilo ni četnika, ni partizana, ni političkih vođa. Samo građani. I armija policijskih specijalaca, opremljena kao marsovci. Izgledali su kao da čekuju ljude sa druge planete, opasnost koja prijeti da raznese zemlju.
Nasrnuli su na mirne posmatrače. Njih pedesetak, u jednom trenutku na nas dvoje. Kad smo pitali zašto – jedan je odgovorio vanredno je stanje. Pa, onda njih pedesetak na desetak građana. Gotovo pustom ulicom prilazile su im u pomoć nove specijalne snage, stizali policijski džipovi. U jednom momentu na prostoru između Pošte i hotela Nikić, nas je bilo petnaestak, a njih više od stotinu. Satjerali su nas do Trga Božane Vučinić.... I tu držali, između dva kordona. Naoko strašna, strogom komandom postrojena sila naspram nekoliko ljudi iz komšiluka, postala je komična. Loš znak za diktatora.
U nedjelju je uslijedio masovan protest, koji je označio novu etapu borbe za demokratsku smjenu vlasti. Mirni prkos hiljada građana svih boja, propaganda je proglasila nasiljem. Bilo je nekoliko incidenata koje su izazvali ljudi sa fantomkama. Izgrednike policija nije uhapsila. Što podstiče sumnje da su vođini vojnici.
Šta sad? Novo je okupljanje u subotu. Zatražena je ostavka Vlade, formiranje prelazne vlade i priprema slobodnih izbora. Đukanović po navici – prijeti. Sve naziva rušenjem države, sprječavanjem ulaska u NATO, okupacijom Rusije. A kad je on okupaciju vršio sa Deripaskom i Šojguom, bio je to patriotizam.
Očigledno je: protesti će postati ozbiljan građanski pokret, ili će se izobličiti i iščiliti, kao toliko puta do sada. Uprkos sili, sve je u rukama opozicije, civilnog sektora i građana. Ono što nije urađeno na početku protesta DF-a mora se uraditi sada. Neophodno je da se opozicione partije, alternativne grupacije i civilni sektor okupe oko zajedničkog cilja: stvaranja uslova za prve demokartske izbore u ovoj zemlji.
Niko nema pravo da omalovaži srčanost lidera i pristalica DF-a, koji su izdržali onoliko dana. Kad je policija udarila na šatore, sve vođe Fronta bile su tamo. Ali svi, pa i glavni u Frontu, su dužni vidjeti: protesti nakon nasilja u subotu ujutro uveliko nadilaze DF.
Neka se niko ne nada da će porazom protesta i DF-a, ojačati ostale opozicione partije, niti da će DF protestima i ako ne sruši vlast ojačati svoj polažaj u opoziciji. Ako se ne okupe razbijeni oponenti režima, svi gube. Samo će rasti apatija i moć DPS-a. U društvu će se gomilati eksplozivna smjesa bijesa i nemoći koja će čekati priliku da bukne, na nepredvidiv, možda i opasan način.
Ništa se neće desiti u jednom danu. Tek smo počeli. U subotu se, kakav god protest da bude, neće okončati Đukanovićeva vladavina. Biće potrebno još osmišljenih akcija, strpljenja i upornosti.
Režim će činiti svoje. Primjenjivati silu i brutalnu propagandu. Proizvoditi podjele i strah. Širiti glas kako je sve mimo njih goli neprijatelj. Bitno je ne nasijedati na provokacije. Samo nenasilan otpor ruši Đukanovića.
Altertativni pokret mora pokazati kapacitet da donosi delikatne odluke, kao što je pitanje ulaska u NATO. Postaviti to kao demokratsko pitanje, a ne povod za diobu i diskvalifikaciju onih koji drugačije misle.
U zemlji svih pokradenih izbora, prelazna vlada sa preciznim mandatom, je put za uspostvljanje principa smjenjivosti vlasti. Ona mora usvojiti valjano izborno zakonodavstvo, staviti pod civilnu kontrolu policiju i tajnu službu, stvoriti pravi javni servis, donijeti zakon o ekstra profitu i lustraciji. Bez toga Crna Gora tone dublje u crnu rupu monopola. A, izbori ostaju smotra oholosti režima.
Na prekretnici smo. Jedno se zna: ako je Đukanović zaštitnik državnosti Crne Gore, ova zemlja nema budućnost. Obrnuto je. On mora otići da bi bilo Crne Gore. I njene slobode.
Monitor
Bonus video:
