SAMOĆA JE CIJENA SLOBODE
U ponedjeljak, 19. oktobra, navršiće se 25 godina od kada je u Titogradu 1990. godine izašao prvi broj nedjeljnika Monitor. Od tog dana, nestala je u ratu država u kojoj je nedjeljnik počeo sa izlaženjem, grad u kome je nastao više se ne zove isto, "AB" revolucijom pobunjena radnička klasa postala je obespravljeni proleterijat, a mladokomunisti i njihovi tajkuni nadobudna buržoazija.
Ovog petka izaći će 1304. broj Monitora u tiražu približno istom kao u prvom broju, na sivo-žutom papru i skoro nepromijenjenom unutrašnjom kompozicijom i dizajnom novine, kao kod prvog broja.
Jubilej, koji nema niti jedan medij nastao u tranziciji, pripada osnivačima, urednicima i novinarima ovog nedjeljnika koji su u uvodniku prvog broja zapisali: "Monitor je latinska riječ koja znači savjetnik, opominjač, onaj koji uznemirava. Mi želimo da 'uznemiravamo' čitaoce s ciljem stvaranja aktivnog i mislećega javnog mnjenja. Monitor će raditi na odbrani od nacionalističkog bezumlja i samovolje vlasti (sadašnje i buduće)... “
Vrijeme krokodila
Tog petka 1990. godine prvi primjerak Monitora skoro ilegalno kupio sam na trafici ispred stare zgrade Peka i umotao u Pobjedu. Kući je Pobjeda završila u košu, a taj primjerak Monitora danas, nakon 25 godina, skuplja prašinu u porodičnoj biblioteci.
Intervju u prvom broju pripao je Mirku Kovaču, prva karikatura Bošku Odaloviću, uvodnik Marku Špadijeru, razgovor princu Nikoli Petroviću...
Tada je Mirko Kovač, dajući intervju, između ostalog izjavio: "Ne može se dopustiti da vas ovi politički krokodili pojedu, naprosto u čovjeku proradi odbrambeni mehanizam".
Miodrag Vukmanović potpisuje autorski tekst pod znakovitim nazivom "Ponor" i bavi se budućnošću Jugoslavije u rukama nacionalista, a Milka Tadić te 1990. godine piše: "Pukim raspisivanjem izbora vlast ne može nadoknaditi sve ono što je propustila da učini u posljednje dvije godine. Monopoli koje su sadašnji komunisti naslijedili samo im u predizbornoj trci omogućavaju prednost nad opozicijom..."
Za ove dvije i po decenije, u Monitoru, čiji su utemeljivači univerzitetski profesor Miodrag Perović i privrednik (pok.) Stanislav-Ćano Koprivica, promijenili su se mnogi urednici, novinari, dopisnici. Ni čitaoci nijesu ostali isti.
Za ovih 25 godina samo su tri konstante ostale u Crnoj Gori - Đukanović, Amfilohije i Monitor . U taj su trougao stale skoro sve ideološke, političke, kulturne i civilizacijske boje Crne Gore. Trouglu, u kome Monitor otkriva, svjedoči, opominje... I kao u jednoj od pjesama Branimira-Džonija Štulića u kojoj postoji stih o "prokletoj mogućnosti izbora..." Crna Gora ne izlazi iz ovog trougla.
U suverenoj Crnoj Gori triangl "nesalomljivih" ne posustaje. Jedan i dalje vlada, drugi uporno kune, treći izlazi iz štampe. Kao i onog oktobra 1990. godine.
Danas kada proslavlja jubilej, Monitor izgleda da ima manje novinara, moguće i čitalaca, nego u prvom broju. Sponzora zasigurno ima manje nego kada su tu bili Montex, Trgopromet, Sanitas, Lux...
Međutim, ostaće zapisano: "Monitor se suprotstavio velikosrpskoj ratnoj politici, mržnji, te politici nacionalne i kulturne asimilacije Crnogoraca. Zbog toga su članovi redakcije trpjeli velike pritiske, uključujući bacanje bombi na poslovne prostorije i hapšenja. Nedjeljnik Monitor se danas retrospektivno smatra temeljem crnogorskog nezavisnog novinarstva".
Cijena slobode
Kada su Nikolu Teslu, usamljenog, pred kraj života, upitali za čim najviše žali odgovorio je: "Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje, žalim što nemaju svoje."
Legendarna glumica Sonja Savić neposredno pred svoju smrt kazala je da je "samoća cijena njene slobode".
U današnjem ružičastom svijetu, Monitor samoćom na javnoj sceni izgleda plaća i svoje ideje i svoju slobodu.
Niko nije prorok u svom selu, pa tako ni Monitor, a Monitor nije štivo za "selo".
Sjutra će izaći novi broj. Biće to još samo jedan petak uz kafu i Monitor.
P.S. "Naša sloboda počiva na slobodi štampe i ova ne može biti ograničena, a da (sloboda) ne bude izgubljena." Tomas Džeferson (1786).
Bonus video:
