Prema popisu poljoprivrede iz 2010. godine, u ukupnoj radnoj snazi na poljoprivrednim porodičnim domaćinstvima u Crnoj Gori od 98.391 osoba, 38.936 su žene, odnosno 39,60%. Od toga broja skoro četvrtina je starija od 65 godina. Među nosiocima porodičnih poljoprivrednih domaćinstava žene čine 12,9%, dok ih je među vlasnicama poljoprivrednih dobara tek oko 3%. Istraživanja pokazuju (ISSP) da 22,3% seoskih žena nema prohodan put do svojih kuća.
Žene na selu dnevno rade 12-15 sati, kućanske poslove obavljaju same, obezbjeđuju hranu za širu porodicu, brinu o starim osobama, često rade teške fizike poslove...
U nešto boljim uslovima žive žene u ruralnim područjima na jugu Crne Gore, dok u dijelu centralnog regiona, a posebno na sjeveru žive izuzetno teškim životom. Mjesecima u snijegu, danima bez električne energije, pa se težak život dodatno komplikuje.
Dostupnost zdravstvenoj zaštiti u pojedinim ruralnim predjelima je skoro nikakva. Žene (i muškarci) na selu najčešće boluju bez medicinskog tretmana. Dešavalo se da su su žene (i muškarci) po više godina ležale nepokretne, bez ostvarenog prava na tuđu njegu, jer nijesu mogle "da se lično pojave pred invalidskom komisijom", a izlazak komisije na teren je trošak za državu. Samo ih posjećuju članovi biračkih odbora, pješke ili na motornim sankama, jer "pisma" ne - pismenih i nemoćnih za moćne znače mnogo.
Na nemoćnima se štedi, jer ogroman broj žena preko 65 godina nema nikakva primanja. U toj populaciji (preko 65 godina) na nivou države 57% čine žene, od kojih je samo 32% penzionerki. Mnoge su rodile po troje, četvoro i više djece, ali za njih još nije "osmišljena" naknada, s obzirom da im radni vijek traje doživotno?!
Mlađe žene žele da se obrazuju i sanjaju o zaposlenju, a mnoge nijesu evidentirane na tržištu rada. Nijesu stimulisane za bavljenje privatnim preduzetništvom. Veliki broj seoskih žena je nepismen, dok je informatička pismenost svih građana na nivou Crne Gore 48,4%.
Prema podacima Monstata u CG rad na računaru ne poznaje 50,2% žena starijih od 15 godina. U ruralnim područjima u 15 opština taj procenat je 50-70%. Žene su zapostavljene od porodice, sela, lokalne uprave i države. Nedostupno im je stručno usavršavanje, izopštene su iz kulturnih i političkih zbivanja u lokalnoj zajednici,... ne utiču na kreiranje ambijenta za sopstveni život, često ni u okviru porodice.
Sve ono što preporučuje Konvencija UN o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena na selu, realizuje se sporo ili nikako, s obzirom na crnogorski tradicionalizam i višedecenijsku defanzivu države pred surovom prirodom ruralnih područja. Bitke za crnogorsko selo su izgubljene, a kraj rata nije daleko. Nova "oruđa" EU i Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja kratkog su dometa.
Na 20. godišnjicu ustanovljenja Međunarodnog dana žena na selu, 15. oktobra, smatram da treba podržati hrabre građanke ruralnih područja i poželjeti im srećan praznik.
Bonus video:
