Pročitao sam u jučerašnjim novinama da je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović zatražio od Vlade 30.000 eura za izradu ordenja. Ide sezona nagrađivanja, reklo bi se.
Onda sam shvatio da ja, kao građanin koji čita novine, ne znam ime nijednog crnogorskog ordena. Nekada smo, u mom SFRJ djetinjstvu, znali štošta i o tome. Školski sistem, državna propaganda, što god da su bili razlozi, ali, kao Titovi pioniri znali smo nazive bar nekoliko odlikovanja. Orden jugoslovenske velike zvijezde, Orden narodnog heroja, Orden zasluga za narod, Orden junaka socijalističkog rada... Zvučalo je ozbiljno, ako ništa drugo.
Danas nisam siguran da li iko zna kako se zove crnogorsko ordenje. Ali, praviće se ordenja bar za - 30.000 eura. Treba ordenja. Crnogorci sve lakše podnose ako se naslućuje kakav orden. Ovdje se i najpopularnija rakija od milja zvala - “odlikovana”.
Budući da ne znam kako se zove crnogorsko ordenje, pokušao sam da zamislim.
Recimo - Orden zlatne ribe sa nečujnim zracima. Dodjeljuje se za najubjedljivije ćutanje. Uručen Svetozaru Maroviću, svake godine po jednom. Kod ovog odlikovanja posebno se cijeni ako čovjek ostane nijem i na hapšenje sopstvene djece, braće, strina... To Crnogorce fascinira: ni Staljin nije prstom mrdnuo da spasi sina.
Orden srebrnog uličnog šamara (sa nevidljivim pištoljem i vidljivim telohraniteljem), prvi dobitnik je bio ambasador Mugoša. Koji baštini i Medalju velikog gazde, koja se dodjeljuje za izuzetne rezultate u maltretiranju slabovidih i nemoćnih službenika.
Orden zlatne bebe sa srebrnim naočarima i svježom kakom - dodjeljuje se za posebne zasluge u medijskoj sferi. Za odbranu države i vlasti od sramotnih, neostvarenih i drugih izdajnika.
Orden Zlatni viski iz Granda - dodjeljuje se samo tajkunima iz Rusije i ostatka svijeta. Uz ovaj orden ide i neko preduzeće na poklon, ili po simboličnoj cijeni. Ovaj orden je karakterističan i po tome što ga laureatu može uručiti samo jedna osoba.
Tu je i Medalja državnih garancija, takođe se dodjeljuje stranim investitorima. Od iste osobe, naravno. Ove medalje se dodjeljuju svaki čas, pa su već pomalo devalvirane.
Orden medene čarape dodjeljuje se za najmaštovitije presude u pravosuđu. Što veći stepen ignorisanja stvarnosti drastično povećava šanse da se domognete ovoga ordena. Među sudijama ovo je posebno cijenjeno odlikovanje.
Orden platinastog honorara sa srebrnim dodacima, isključivo za strane umjetnike, popularno nazvan Đagina medalja - dobitnici Depardje, Marina Abramović, Paolo Mađeli...
Orden srebrnog honorara sa papirnim dodacima - slično kao i prethodni, samo se dodjeljuje domaćim snagama.
Vrlo je cijenjena Rektorkina medalja. Dodjeljuje se vrijednim univerzitetskim radnicima: za poslušnost, javno iskazanu ljubav prema rektorki ili bilo kakav napad na profesoricu Bečanović.
I tako dalje... Bilo bi zanimljivo objaviti zaista kompletnu listu crnogorskog ordenja. Možda postoje i tajni ordeni, ko zna.
Prije nekoliko godina, sjećam se objavljen je podatak da je crnogorska policija na doušnike potrošila - upravo 30.000 eura. Tada sam to komentarisao kao neuvjerljiv podatak. Naime, mora da je to sića koju isplaćuju “izvorima sa ulice”, a na doušnike se u Crnoj Gori potroši mnogo više. Samo što se to, zvanično, ne zove tako. Da su ovdje uračunati doušnici iz režimskog miljea, koji se izdaju za novinare, pisce, analitičare, umjetnike i naučnike, čitava svota bi bila značajno veća. Ali, to je već jedna kompleksna fenomenologija doušništva, disciplina koja u Crnoj Gori tek zaslužuje pravo istraživanje.
Ipak, jeste zanimljiva činjenica da je ovo društvo gdje Vlada, zvanično, jednak novac izdvaja za odlikovane građane i za doušnike.
Bonus video:
