Mijenjaju se vremena, ljudi i stvari, pa se mijenjaju i riječi... Evo vam svježeg primjera. Rezolucija, riječ vrlo aktuelna ovih dana. Danas zvuči manje-više benigno, ili bar neutralno, ali nekada, to je bila zlokobna riječ. Starijim ljudima, kad čuju tu riječ, na vrhu mentalne „pretrage“ ukazuje se Rezolucija IB, riječ, u ovom slučaju, „šifra“ za jedno monstrozno vrijeme i ljudsko potonuće bez premca. No, kod mlađih ljudi nema ni traga toj zlokobnosti. Kada čuju riječ „rezolucija“ uglavnom pomisle na digitalni ekran i njegove mogućnosti. Nenaslutivi su putevi riječi...
Devedesetih je došlo vrijeme inflacije ove riječi - svaki čas ste čuli za neku rezoluciju UN, EU, UNESCO ili već koga... Uglavnom o ratu na ex yu prostoru.
U Srbiji se jedna rezolucija (1244, bješe li?) doživljava kao metafizičko pitanje svih pitanja - rezolucija koja poništava geografiju i istoriju, stvarnost samu. Eto, rezolucije i to mogu...
I još svašta: Međunarodna astronomska asocijacija svojevremeno je ex-planetu Pluton, rezolucijom izbrislala sa spiska planeta. Mada, vjerujem, da se na Plutonu ništa nije promijenilo.
Inače, sama riječ rezolucija novolatinska je po porijeklu, i osnovno značenje je - proglas, rješenje, zaključak nekog skupa.
Krenulo je ludilo i ovdje kod nas. Rezolucijom na rezoluciju, kao nekada - knjigom na knjigu.
Rezolucija o ukidanju 1918, odmah i Rezolucija o 1916... u najavi i rezolucija o 1927, 1934, 1943, a da ne spominjemo znakovitu 1978... Samo nećemo gledati Rezoluciju o 1991. A ta bi, siguran sam, bila zanimljiva.
Izgleda da će neko brzo dođi na ideju da rezolucijom poništi sve godine unazad, cio vijek. Pa da ponovo bude 1918. Ali pošto je vrijeme ortolinearno, možete biti sigurni da 1918. neće doći nikada više. Ne treba vam bilbord da biste to shvatili. Ali, neke nove godine, brojke i izazovi hoće sigurno.
Jedino nikome ne pada na pamet da predloži kakvu smislenu rezoluciju o 2019. A slutim da će i to biti teška godina. Sigurno ne kao 1918 i 1916, ali - teška.
Uskoro će se i odlazak na pijacu zvati Rezolucija o namirnicama... Saobraćajac će vam uručivati Rezoluciju o pogrešnom skretanju, kako je krenulo.
Možda je vrijeme da se tzv. traumatične epizode iz novije istorije prepuste nauci. To se ovdje govorilo i prije pedeset godina, u doba socijalizma. Ni njima ondašnjima niko nije branio da prepuste nauci što je god trebalo, ali - nisu to uradili. Jer, moć uvijek hoće da uređuje stvari, pa i retroaktivno. Kao što vidimo svuda oko nas. Odnosno, sve manje ljudi to uopšte i vidi, tako da je prilično neprecizna ova formulacija „kao što vidimo“.
U slučaju vladajuće partije imamo i taj momenat „naknadne pameti“, jer, ne tako davno, kada je slična inicijativa bila u igri, oni su razborito ukazali da to nije potrebno, jer je Podgorička skupština iz 1918. odavno delegitimisana... i slično. Činjenica da sada ovako „oštro“ ulaze u priču koju su svojevremeno iskulirali, jasno pokazuje da je riječ o klasičnom političkom marketingu.
Na koncu, rezolucije su papir, magla, ništa... Podgoričku skupštinu je najefektinje poništilo proteklih sto godina crnogorske istorije. Svakim impulsom, značenjem, svakom civilizacijskom vertikalom u proteklom stoljeću učinjeno je da Podgorička skupština odavno bude samo prašina istorije. I ništa drugo.
Ali, Rezolucije neće stati, izgleda. Rezolucija koja teče. Doći će i nove ideje - možda DPS dođe na ideju da poništi i odluke AB revolucije? Ono, kao u Dinastiji, kada je Blejk Karington preneražen shvatio da je sam sebi otac...
A kad vam dosade velike riječi i slavne rezolucije, pokušajte pronaći u sebi jednu malu, ljupku, sasvim ličnu Rezoluciju o sjutrašnjem danu. To je život. Ostalo je magla. I papiri.
Bonus video:
