One godine kad je Brisel bio pod opsadom desilo se da vojska napusti položaje baš negdje o Crnom petku, pa su kupci dodatno izdušili na sniženjima.
Nije to bilo obično trošenje, kupovalo se dostojanstvo i sloboda. Ljudi su htjeli da se osjete normalnim u srcu kapitalizma koji je stabilan, zapadan i nepovrediv.
Teroristi su ostali prijetnja, ali kad nije puklo do sad, neće valjda još. Tako je mislio osrednji Fransoa, ili kakva Paulina, zakleta da sav taj stres zaliječi tovarom kozmetike i gaćica u pola cijene. Danima nije izlazila iz kuće i molila se Svetoj Terezi da joj bradat delija ne upadne u stambenu jedinicu sa bombom i jataganom. Kako su njene krotke molitve uslišene, Paulina je doletjela do Viktorijinih anđela sa željom da pazari nešto od čipke i krojeno za hrabre.
Brisel je tih večeri ulazio u stadijum oporavka od šoka. Robna kuća u kojoj su se Fransoa i Paulina zatekli bila je ukrašena kao da napolju nije vanredno stanje. Red kupaca razvukao se do ulaznih vrata, ljudi su bili strpljivi i zahvalni što je petak donio mir i oborio cijene. Šoping vjernici okrenuli su na šalu. Uzdigli su vlastito postojanje do žamora, zadijevali jedni druge. Kao kad čovjek pukne od smijeha na sahrani, tako su u danima nakon policijskog sata žitelji Brisela pomalo živnuli.
Kupovina je postala prava mala avantura pod grozdovima balona specijalno dizajniranih za Crni petak. Sisolike kugle od likre, crni rombovi i srcad, sve je to visilo o tankom koncu primirja. Brisel će ovaj put biti pošteđen, rekli su analitičari, trgovina je mogla da počne.
Bilo je to jedno sasvim vedro trebovanje odjeće i patika čije su đonove šila djeca Bangladeša, Vijetnama i drugih nedođija. Fransoa i Paulina pogledali su se svjesni koliko je život na zapadu lijep i grešan. Taman kad je zaustio da joj se nekom laskom preporuči kao muškarac, salom se prolomila eksplozija.
Svi su zalegli, oružani čuvar rikao je nešto na engleskom, jer krenula je vavilonska pometnja, bilo je tu diplomata, nekakvih Bugara i cijela ekskurzija studenata iz Grčke. Visinom tona odvojio je zvuk alarma i vrisak žene kineskog lobiste i trgovca strujom, nakon čega je uslijedio muk.
Kad su ustali, kupcima više nije bilo do ćaskanja. Fransoa se ustao sa Pauline. Ljudi više nisu gledali jedni u druge. Uperili su ajfone da snime gumu na podu. Svi su zurili u ostatak crnog balona. Kakva blamaža! Kakvo poniženje, u kakvom strahu živi cvijet zapadnog društva koje sebi dozvoljava ogromna sniženja i proslave pazarnih dana. Kao kurton je pukao taj balon iznad glava konzumenata svijeta u čiju sigurnost više niko ne vjeruje.
Kako sad da se u slobodu uživi jadna Paulina? Zalud joj novi halter i neseser kad mora da krka antidepresive i zaliva pivom, spremna da skoči na svaki šum iz vešeraja. Život na zapadu više nije seksi, prebrz je i opasan, pomislio je Fransoa i iste večeri postao budista.
Sva krhkost mira i poretka zapadnog čovjeka vidi se u danima Crnog petka kad pohlepna rulja kupaca ne znajući čime drugo da zabavi svoj um posudi sa svojih kreditnih kartica nešto dolara ili eura, i potroši ih pod svetom tajnom sniženja. Šta se dešava sa novcem koji su uštedjeli na Crnom petku, pokušavam da odgonetnem, ali zalud, jer dok pratim ta lica ne mogu da zamislim da postoji drugi cilj i potreba, osim duplog para patika po cijeni jednog.
Kad vidim kako se građani slobodnog svijeta poklanjaju robi, kako preže po molovima kao da im je zadnja ura, mogu sa poštovanjem da se sjetim onih redova za lebac, mlijeko i brašno, iza kojih je makar prebivala nužda kao surovi garantor smisla.
E da, zaborabio sam da kažem, Crni petak (Black Friday) bio je striktno američki svetac koji se parazitski nakačio na dane Zahvalnosti i Darivanja (Thanksgiving) i fokus pomjerio na trgovinu. Polako ali sigurno, Crni petak osvaja svijet.
Bonus video:
