Istorijska posjeta kineskog predsjednika Si Đinpinga SAD je počela 22. septembra. Si je sletio u Sijetl i imao radnu večeru s vodećim američkim biznismenima. Na večeri su prisustvovali bivši američki ambasador u Kini Geri Lok i bivši državni sekretar, nezaobilazni Henri Kisindžer.
Kako možemo pročitati u medijima, agenda posjete je prilično zgusnuta i tematski raznovrsna. Njujork tajms i Čajna dejli je čak prenose do detalja. Nije iznenađujuće da se mediji u ovolikoj mjeri interesuju za međusobne posjete najviših zvaničnika SAD i Kine. Ono što zapada za oko jeste veliki medijski prostor posvećen aktuelnom kineskom predsjedniku. Ako izuzmemo Maoa i Denga, Si je bez sumnje kineska politička ličnost o kojoj su evropski i američki mediji ponajviše izvještavali. Kisindžer ga je jednom prilikom nazvao jednim od najvećih lidera Kine, dok je Obama istakao da je duboko impresioniran ličnošću aktuelnog kineskog predsjednika. Gugl daje 17.500.000 rezultata pretrage kad ukucate njegovo ime, što je za nekih 6.000.000 više od rezultata koje ovaj pretraživač daje kad se ukuca ime novog predsjednika EK Junkera.
Međunarodno interesovanje za Sija jača kad ga je američki biznis magazin Forbs predstavio kao trećeg najmoćnijeg čovjeka u današnjem svijetu (iza Putina i Obame). Na naslovnici londonskog Tajma iz novembra 2014, stoji Sijev portret ispod kog piše Imperator Si, dok je Sijev dolazak na vlast ugledni Ekonomist ispratio tekstom Sljedeći imperator. Svakako da ovi tekstovi aludiraju na ogromnu količinu moći koju sa sobom nosi titula predsjednika NR Kine. Kineski predsjednik je koristi vrlo pragmatično: prije svega, za suzbijanje viška moći. Čim je stupio na vlast, najavio je nultu stopu tolerancije prema koruptivnom ponašanju. Od njegovog dolaska na vlast preko 80.000 funkcionera je krivično procesuirano. Razlog: korupcija. To je jedan od glavnih razloga zašto je prilično omiljen među kineskim narodom. Ne bez razloga, zovu ga narodni čovjek, čovjek od naroda - narodni sekretar, a ne sekretar partije, što je njegova funkcija u partiji.
Rođen je 1953. u Pekingu. Njegov otac je pripadao prvoj generaciji komunističkih lidera i jedan od prvih funkcionera u prvoj vladi NR Kine, koji je nedugo nakon osnivanja republike pao u Maovu nemilost.
Đinping je imao 10 godina kad mu je otac kažnjen i upućen na prinudni rad, da bi za vrijeme Kulturne revolucije bio i zatvoren. Rehabilitovan je tek 1978. Za to vrijeme, mlađi Si je prekidao obrazovanje, učestvovao u brojnim radnim akcijama pokušavajući da materijalizuje ideale Kulturne revolucije. U jednom intervjuu iz 2003, priznao je, ipak, da su ti ideali bili iluzija. Bez obzira na patnju koju mu je donijela Maova politika, Si će decembra 2013, na obilježavanju 120 godina od Maovog rođenja, politički mudro istaći kako su očevi revolucije bili ljudi, a ne bogovi, te da Kina bez obzira na sve, mora zadržati duh misli Mao Cedunga.
Iako je diplomirao hemiju na prestižnom Tsinghua univerzitetu, Si se nikad nije bavio tim pozivom. Kasnije se odlučio za humanističke nauke i marksizam, što ga je promovisalo u jednog od prvih lidera partije s takvim obrazovanjem. Tokom svog služenja partiji u raznim provincijama Kine, Si je često pisao polemičke tekstove za lokalne novine u kojima je isticao ideološke momente kineskog socijalizma i probleme običnog čovjeka. Nerijetko bi pisao i o Kini i njenom mjestu u svijetu. Taj senzibilitet ga neće napustiti ni kad je 2012. preuzeo dužnost generalnog sekretara partije, ključne persone kineske države. Govor koji je održao u novembru 2012. nakon preuzimanja dužnosti, u impresivnom Nacionalnom muzeju Kine na trgu Tjenanmen, pamti se po ideološkoj frazi Kineski san i obnova nacije kojom se ističe zajednička nada svih Kineza u prosperitetan život i snažnu državu. Isto je dodatno potvrdio u svom govoru kad je u martu 2013. i formalno izabran za predsjednika države. Ova Sijeva fraza je odmah postala predmet brojnih analiza, posebno zapadnih političara, istraživača i novinara koji su u budućem kineskom predsjedniku vidjeli viziju vrijednu pažnje.
To, međutim, nije sve. U oktobru 2013, Si lansira kovanicu kojom će označiti projekat svjetskih razmjera. Inicijativa Jedan pojas, jedan put nanovo oživljava znameniti Put svile, spajajući ljude, ideje, biznis. Kontinente, riječju. Inicijativu će poduprijeti Azijska infrastrukturna investiciona banka- finansijska institucija kojom predsjedava Kina, a čije članice su zemlje poput Njemačke, Francuske, Austrije, Britanije, Švedske, Turske, Izraela, Indije, Australije, Katara, Kuvajta, itd.
Si Đinpinga opisuju kao fana američke pop kulture. Voli NBA. Cijeni Spilbergove i Skorsezeove filmove, posebno Saving Private Ryan i The Departed. Autor je knjige, u engleskom prevodu, The Governance of China. Njegova supruga Peng Lijuen je poznata muzička zvijezda u Kini. Kad se 1987. vjenčao s Lijuen, koja je tada uživala veliku popularnost, Đinping je bio praktično nepoznat. Prva dama Kine je 2013, po izboru časopisa Veniti Fer, proglašena za najbolje obučenu damu na svijetu. Njihova ćerka Si Mingze studira na Harvardu, koristeći pseudonim.
U svom četrdesetominutnom govoru održanom 22. septembra na radnoj večeri, pred predstavnicima američke poslovne elite, Si je naglasio da Kina nikad neće zatvoriti vrata ostatku svijeta. Po njegvom mišljenju, saradnja SAD i Kine može biti kamen temeljac globalne stabilnosti, ali njihovo nerazumijevanje može uzrokovati štetu koja bi bila svjetskih razmjera. Iako aktuelna posjeta SAD ima za cilj da učvrsti ekonomske i političke veze dvije sile, za kineskog predsjednika ona je nešto mnogo bitnije: korak naprijed u međusobnom razumijevanju dvije kulture.
Autor je Master of International Communication
Bonus video:
