Odoše čempresi, ode školsko dvorište koje je aktiviralo ovu vrstu građanske inicijative. I lijepe nostalgije u nekoliko tekstova Barana i Baranki koji su iskustvovali gimnazijsko dvorište. Što se, zapravo, desilo? Prilikom glasanja u barskom parlamentu, predstavnici DPS bili su - uzdržani, pa nije prošla građanska inicijativa protiv gradnje vrtića na tom mjestu. Stvar je uglavnom - samorazumljiva. Mjesto je loše odabrano, razara urbanu supstancu Grada, ne prati razvoj gradske aglomeracije, i na koncu - traži sječu čempresa.
Prevelika cijena i za (građansko) sljepilo i za glupost.
Ali, ta uzdržanost je govorljiva. Može neko reći - ok, kako biti uzdržan oko ovakvih stvari, ali sa te adrese nerijetko imate uzdržanost kao jedan kompleksniji “filozofski” stav, i kad je ne biste očekivali... A nema više Marovića da opravdava filozofskim floskulama svakakvu budalaštinu svojih saboraca... Iz onoga vremena, naravno.
Građanske inicijative imaju neku vrstu (spasonosne) nad-političnosti. Ono što u takvim prilikama okuplja ljude je - iznad konvencionalnih političkih interesa koje obično artikulišu partije i slične političke organizacije. Sjetite se uspješne inicijative oko Tare, poodavno.
Bilo je reakcije i povodom nebodera u Bloku, povodom gradnje onog čudovišta pored Kaninog remek djela, hotela Podgorica. Samo je Tara bila uspješna, možda jer je jedan od tadašnjih vladajućih koalicionih partnera podržao takvu građansku akciju. I u Baru je bilo slično, odnosno jedna od vladajućih partija podržala je inicijativu, ali, ovaj put to nije bilo dovoljno. Jer se DPS sjetio - uzdržanosti.
U Baru i oko Bara ta im uzdržanost baš ide... Tako su i od početka uzdržani i povodom crkve na Rumiji. Da nije bilo njihove uzdržanosti onaj bunker se ne bi ni nalazio tamo. Sada stvar pokušavaju da riješe birokratskim marifetlucima, umjesto da neko jasno saopšti stav da je čitava storija sa limenkom bila udarac u temelj crnogorske multikulturalnosti, na koju, uostalom, tako rado vole da se pozivaju kad je prilika, kad treba oportuno pohvaliti antifašizam i slične civilizacijske tekovine.
Oni su, doduše, i povodom crnogorske nezavisnosti prvo bili protiv, pa jedno vrijeme vrlo uzdržani... A danas objašnjavaju da su oni, čak i tada (kad su bili protiv, je li) bili - za crnogorsku nezavisnost. Kako? Ne znam, ali sam primijetio da mnogi u to vjeruju. Ili bar ne pitaju ništa.
Tako će jednom, kada, valja se nadati, i ova budalaština sa vrtićem gdje mu mjesto nije, prođe, objašnjavati da su i oni bili protiv, ali nekako mudrije od svih nas drugih... Nije ta ekvilibristika jednostavna, ali već se navikavamo.
Kod neuspjeha (mada je ponekad upitno što je uspjeh a što neuspjeh) građanskih inicijativa koje su nesporne, koje su okupile ljude bez obzira na njihove političke, nacionalne i ideološke stavove, ima nešto opasno, duboko prijeteće za jedno društvo. Ako taj nivo stvarnosti ne vidimo jednako ili bar slično, onda neko jeste u problemu. Svaki društveni konsezus je ljekovit u podijeljenim društvima kakvo je crnogorsko. I nije pametno sprečavati da do njega dođe. Bilo da proceduralnim marifetlucima ili cinizmom uzdržanih zaustavite cvjetanje takvog cvijeta napravili ste opasan gest. Postavili ste se nasuprot građanske normalnosti kaja je prijeko potrebna današnjem crnogorskom društvu.
Zapravo, ovdje je neophodan vrtić demokratije. I umjesto u gimnazijskom, da ga sazidaju u dvorištu državnog parlamenta, za poslanike. To će dati efekta, makar u početku bilo - Učili su učili, od srede do petka, al se nisu makli dalje od početka...
Ako još uvijek znaju za Zmaja, budući da je i on “ispao” iz lektire, kao što su odlučili “izbrisati” i ove čemprese iz školskog dvorišta.
Bonus video:
