Politika kao poziv najčešće biva protumačena kao želja pojedinca da stekne ličnu korist na uštrb interesa zajednice. Sasvim suprotno od osnovnog principa politike koja je definisana kao vještina upravljanja društvom u interesu cijelog naroda. Poimanje politike kod nas na Balkanu, gdje postoje relativno mlade demokratije, i poimanje kod onih gdje je demokratija među prvima ukorijenjena nosi izvjesne razlike - u čiju svrhu se baviti politikom.
Izbori za američki Kongres koji su održani 6. novembra rezultirali su onim što se i očekivalo - demokrate su nakon osam godina uspostavile većinu u Predstavničkom domu. Među većinom iskusnih članova koji imaju dug staž bavljenja politikom, među onima koji su ušli u kampanju imajući iza sebe tim iskusnih saradnika i savjetnika, uspjela je da se nametne sada već najmlađa članica kongresa, Aleksandrija Okasio-Kortez. Sa samo 28 godina pošlo joj je za rukom ono što nije mnogo starijima i iskusnijima.
Zanimljiva životna priča ove mlade Njujorčanke navodi nas na izlaženje iz omeđenih i nametnutih balkanskih pogleda na politiku i primanje drugačijih stavova oličenih u kampanji koju je ona vodila.
Da počnemo sa definisanjem političke kampanje u SAD. Novac, sponzori, novac i još malo novca. Primjera radi, iz Federalne izborne komisije saopšteno je da je u finansiranje kampanja za ove izbore prikupljeno i potrošeno preko 2,5 milijardi dolara. „Koliko su značajne senatorske funkcije govori i činjenica da je sada već odlazeći guverner savezne države Florida iz svog džepa uložio 50 miliona dolara za izbor na senatorsku funkciju.
„Novac koji je uložen u sponzorisanje kandidata Demokrata iznosio je čak 400 miliona dolara više u odnosu na sponzorisanje kandidata Republikanaca.“
Veliki broj političkih skupova, stalni kontakti sa biračima i nemilosrdne političke debate koje uglavnom moderiraju iskusni i retorički istančani voditelji, predstavljaju srž političkih kampanja u SAD. Nalik na seriju “House of Cards”. I među svim ovim uslovima, iskusnim kandidatima sa jakim leđima pojavila se neiskusna djevojka iz Bronksa, najsiromašnijeg kvarta grada Njujorka.
Aleksandrija potiče iz radničke porodice, od majke Portorikanke i oca koji se bavio malim preduzetništvom. Stekla je diplomu iz oblasti ekonomije i međunarodnih odnosa studirajući izvan mjesta rođenja, daleko u Bostonu. Teška finansijska situacija u kojoj se našla njena porodica nakon smrti njenog oca, primorala je da konstantno radi kao konobarica, obezbjeđujući na taj način egzistenciju svojoj porodici. Iz ovako teških trenutaka kod nje se rodila želja za boljim životom cijele zajednice, stupajući na taj način u političku kampanju.
“Moja majka je čistila kuće i vozila školski autobus, a kada je naša egzistencija dovedena u pitanje, počela sam da radim za šankom i kao konobarica, po 18 časova dnevno. Razumijem bol radničke klase Amerikanaca, jer sam tu bol iskusila“.
Nakon povratka sa studija, u svom rodnom mjestu počela je da se bavi projektima za poboljšanje pismenosti kod djece, fokusirajući se na dostupnost kvalitetnog obrazovanja. Bavila se i ekološkim aktivizmom zastupajući tezu da ekosistem jedne sredine ne smije trpjeti posljedice zbog velikih industrijskih projekata.
Na unutarstranačkim izborima za kandidata Demokratske partije za Kongres Okasio-Kortez uspjela je da pobijedi tadašnjeg kongresmena Džozefa Kraulija. Krauli koji iza sebe ima 19 godina iskustva kao demokratski kongresmen u Predstavničkom domu kongresa SAD, i uz svu podršku vrha demokratske stranke nije uspio da nadomjesti mladalačku ambiciju svog protivkandidata.
Svoju retoriku najviše je usmjeravala ka mladima prepoznajući u njima istinske kreatore budućnosti svoje zajednice, a kasnije i cijele zemlje.
“Na nas, milenijalce, gledaju kao na neke sirote klince koji nemaju pojma o životu, a mi smo u kasnim dvadesetim, mi smo u tridesetim, i mi ćemo morati da se nosimo sa klimatskim promjenama, automatizacijom, sa promjenama u ekonomiji... Zaslužujemo da imamo mjesto za stolom.”
Teme koje su se otvarale u prethodnim izbornim ciklusima a koje i danas u SAD izazivaju velike polemike uspjela je da približi i obrazloži glasačima na mnogo prikladniji i trezveniji način.
“Važna mi je zdravstvena zaštita kao ljudsko pravo, važno mi je da svako djete, bez obzira na to gdje je rođeno, ima pristup koledžu ili srednjoj stručnoj školi, ako odabere taj put. Mislim da nijedna osoba ne treba da bude bez krova nad glavom ako imamo javne strukture i politike kojima je omogućeno da ljudi imaju dom i hranu i da vode dostojanstven život u SAD”.
I dok su mnoge njene kolege iz Demokratske stranke većinu svojih govora bazirale na kritici aktuelne Trampove politike, ona je uspješno zaobilazila direktno kritikovanje i otvarajući nove segmente političke komunikacije uspjela da perfidno ukaze na falinke aktuelnog sistema.
Svoju retoriku tokom kampanje usmjerila je na glasače koji su svjesni moralnog posrnuća društvenih vrijednosti, koji itekako osjećaju nedostatak mladih ljudi spremnih da sudjeluju u političkim okvirima. “Nismo pokrenuli ovu kampanju jer sam mislila da sam posebna, unikatna i bolja od svih ostalih. Pokrenuli smo je jer nije bilo nikoga ko bi progovorio o moralnim pitanjima s kojima se danas suočavamo. Kampanju smo pokrenuli jer niko nije razgovarao o koruptivnom uticaju novca na politiku, kršenju ljudskih prava od strane Agencije za imigraciju i sprovođenja carinske politike i dugovima u kojima grcaju diplomirani studenti.”
Fokusirala se i na studente, pravično sprovođenje carinske politike i na one birače koji su postali cinični prema politici.
Pobjeda koju je ostvarila na unutarstranačkim izborima Demokrata za kandidata za Kongres, bila je samo zamajac za uspjeh koji će ostvariti 6. novembra. Time je postala, ne samo najmlađa članica Kongresa, već je uspjela da dokaže da boriti se za interes cijelog kolektiva može itekako da probudi volju naroda i da zavrijedi njihovu podršku.
“Znala sam da mogu pobijediti samo ako moja poruka bude beskompromisna i ako proširim biračko tijelo. Strateški, to je jedini način. Nisam mogla trčati prema centru. Nisam mogla potrošiti više novca. Nisam mogla trošiti energiju na one birače koji neće promijeniti svoje mišljenje”, rekla je nakon pobjede Okasio-Kortez. “Morala sam se obratiti onima o kojima se niko ne brine, utučenima i ciničnima. Morala sam im reći da ćemo se boriti za njih.”
Naravno da politička kampanja ne mora biti garant sprovođenja datih obećanja, ali imati do sada najmlađu ženu kao članicu Kongresa svakako da nudi perspektivu zalaganja za prave vrijednosti koje se temelje na interesu cijelog kolektiva a ne pojedinca. I realno je reći da joj tek slijede borbe sa vjetrenjačama, ali doživljavati politiku kao interes cijele zajednice već predstavlja pobjedu barem u razmišljanju, a zašto ne jednog dana i na djelu.
Jer, od posla konobara/konobarice do člana/ice američkog Kongresa dug je put. Svrha je za neke ljude ista - služiti narodu.
Autor je magistrand na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore
Bonus video:
