PLIVANJE SLOBODNIM STILOM: Učila me majka Dobra (sa velikim, a i malim početnim slovom) jednog ljeta na lijepom Plav(sk)om jezeru da plivam. Al' ne ide, pa ne ide...
- Opusti se, radi neprestano rukama i nogama. - Radim, ali propadam, tonem.
- Radi, ne prestaj, i ne oslanjaj se nogom o dno. - Moram, plaše me dubine.
- Ne plaši se, tu je majka, a vidi samo, toliki magarac, a još ne zna da pliva. Sramota! - Dobro, majko...
- Oslobodi se, odvoj' nogu!
Skupih hrabrosti, i odvojih nogu, i već sljedećeg trenutka sam bio slobodan, baš kao magare u vodi, ovaj, pardon, kao riba u vodi. "Bože, koji nevjerovatan osjećaj slobode", 'zanjakah' slavodobitno...
LETEĆI MAGARCI Nešto kasnije, na izvorištu Lima, kojeg Brezojevičani, ne znam iz kojih razloga, nazvaše Ušće (kao da se jezero u rijeku uliva), takmičili se mi klinci ko će više, dalje skočiti, a stari (dobri profesor i boem) Vujadin mjerio, mjerio, pa na kraju i izmjerio da je najviše i najdalje skočio naš drugar Zoran, kojeg smo, zbog niskog rasta, zvali Prcko. "Pa kako da Prcko Rakin skoči više od ovog mog magareta", pobuni se moja majka, inače, poslovično 'objektivna' žena, pogotovo kada su njena djeca u pitanju. "Tako, gospođo, jednostavno, može. Znate kako, i David je pobijedio Golijata", brani svoju odluku profesor, ali majka i dalje uporna da poništi 'zvanične rezultate':
- Ali, profesore, to je samo legenda.
- Pa dobro, gospođo, neka i ovo bude legenda, legenda o Prcku i Magaretu, pardon, Golijatu.
I bi legenda, i (p)osta legenda...
Eto, dovoljno je samo malo hrabrosti i odvažnosti, pa da čovjek ispliva na površinu, i da se održi na njoj, da skoči, poleti... da zaokruži... jednostavno, treba samo “odvojiti nogu”...
P.S.SSST, neko je (s)pomenuo slobodne izbore i smjenu Milo(čeo)vog režima?
Bonus video:
