Prije skoro 20 godina na tadašnjoj Nezavisnoj TV Banjaluka sam uređivao i vodio emisiju Horizonti. Tadašnje uredništvo mi je, kao uredniku Magazina BUM, dalo veliki studio, najveći mogući broj kamera, dvije tribine za publiku. Bilo je to jedno odlično iskustvo i moj prvi posao na televiziji. Mislim da sam snimio nekih 20 emisija, bile su gledane i nove, drugačije od svih tadašnjih u eteru. Radio sam ih bez ikakve nadoknade, jedini uslov je bio da imam potpunu uređivačku slobodu.
U jednoj od njih, na temu ekonomije i budućnosti sagovornik mi je rekao otprilike ovako... da će tadašnji tajkuni otimati i krasti koliko god mogu, a onda će u jednom trenutku gledati da svoje poslove prebace u regularne tokove i kanale, podržavajući partije koje čine sistem i da će tada biti najveći borci za pravnu državu i sistem kojim će im na taj način najbolje štiti opljačkano...
Ako pogledate, ako hoćete da pogledate, primjetićete da je to sada, danas, već gotova stvar. Najveći privrednici, većina njih a čast izuzetcima koji se odupiru, vlasnici najvećih kompanija u RS imaju jasnu, neskrivenu i potpuno vidljivu vezu za političkim partijama, od kada postoje. Često partijama i gospodare, za malo novca.
Još jedan trend karakteriše ovaj period, a to je da takvi tajkuni gotovo i ne ulažu u entitet, da novac već godinama iznose odavde i da se pojavljuju kao investitori diljem Balkana, tamo gdje će im njihov novac biti još sigurniji. Iza takvog kapitala su prazne hale nekadašnjih giganata od kojih su živjeli cijeli gradovi, cijele regije. Armije socijalnih slučajeva što ovih dana ispraćaju djecu na pečalbu u Njemačku, Švicarsku, Norvešku. Oni idu da voze kamione gdje će za to što voze kamione biti i plaćeni...
Režiser Nikita Milivojević je u jednom intervjuu na ovu temu rekao: “Toliko mladih, pametnih ljudi sreo sam putujući po svetu i iz razgovora s njima osetio sam da nisu otišli već da su na neki način oterani! Neki drugi su se povukli, tako da sve više imamo i tu vrstu ‘unutrašnje emigracije’. Oni osrednji koji su uzeli stvar u svoje ruke, kao u aforizmu, napravili su jak lanac, a lanac čine nule...”
Nestajemo. Jer ovaj je tranzicijski ološ proizveo toliko moralnih nakaza kakav bi teško izdržao i neki drugi narod, narod sa mnogo boljim temeljima od ovog. I zaista, ako pogledate okolo, ako progledate, nikad nesposobniji i beskrupulozniji ljudi nisu obavljali neke od najodgovornijih funkcija sistema. Otmičari, kriminalci, saučesnici u teškim krivičnim djelima sjede u najvišim zakonodavnim i izvršnim organima... I tu smo gdje smo... Tegoba.
Bonus video:
