Banka usluga kao koncept možda na prvu ne znači puno i definitivno nije medijski eksponirana, no u svojoj bazi bi jednog dana mogla postati iznimno intrigantan način borbe protiv vjetrenjače zvane 'neoliberalni kapitalizam' s fuzijom u korporatizmu. No, počnimo prvo od same definicije...
Što je zapravo Banka usluga?
Prije svega, to je način života. Temelji se na posve besplatnom principu kreiranja usluga poznatim i nepoznatim pojedincima, što bi u konačnici trebalo rezultirati vraćanjem usluge kada je najpotrebnija iz (ne)očekivanog pravca. Ukoliko se i u običnim životnim situacijama mogu primjenjivati zakoni privlačnosti i zakoni o balansu energije, sustav je također iznimno djelotvoran. Uzmimo banalan primjer - imate mogućnost biti posrednikom u nekom poslu jer posjedujete poznanstvo s mogućim poslodavcem. Nakon što više puta ostvarite međusobne kontakte poslodavca i možebitnih zaposlenika, svi uviđaju kako imate dobre namjere i prva točka pri uspostavi banke usluga je ostvarena. Drugu etablirate putem stvaranja depozita, odnosno broja usluga koje činite bez želje za povratom, ili pak s tom željom (promišljenost ni u kojem slučaju ne otežava koncept). Treći se pak ostvaruje kada u jednom trenutku dobivate pomoć putem vama bitnog posredništva ili kontakta iz istog ili trećeg smjera.
Naravno, ovo je primjer kada sve osobe pozitivno reagiraju na “Banku usluga”.
Postoje i suprotni primjeri, oni koje današnji sustav življenja nesmiljeno promovira. “Sve ima svoju cijenu u novcu” mentalna je barijera u ovakvom življenju, no te osobe ionako neće biti dio nešto liberalnijih koncepata. Očigledno je kako ovdje neće biti mjesta za pokvarene ili perfidne pojedince jer će takvi sami sebe eliminirati u početku. Iz tog razloga u imenu i stoji naziv “Banka” jer su ulaganja rizična, no isključivo na osjećajno-misaonom aspektu. Dobronamjernoj individui koja nema predrasuda niti očekivanja već nesebično pomaže drugima ovaj koncept odavna donosi koristi - najveći i najočigledniji plus je mnoštvo prijateljstava i partnerstva koja se konstantno ostvaruju. Čak i ukoliko vas netko iskorištava, to ne mora nužno biti nedostatak - energija se u sustavu vraća u podjednakom (bilo u kvaliteti ili kvantiteti usluga) obimu.
Civilizacijski pokretač
Sociološki bi Banka usluga također mogla biti presudna u daljnjem napretku civilizacije, naročito u povezanosti i međusobnoj suosjećajnosti. Suradnja i nesebičnost se postavljaju iznad današnjih vrijednosti poput čvrste hijerarhije, konkurentnosti i “bacanja klipova u žbice”. Ako sve slikovito gledamo, onda banku možemo zamisliti kao veliku štednju za budućnost kojoj mogu pristupiti svi članovi društva, bez straha za pohlepom (zbog sustava balansiranja energije, slično kao u konceptu transurfinga). Jasno, nesebičnost je jedna od baza, no i sebičnost bi se morala isplatiti - jer je ulaganje, ipak, ulaganje, bez obzira na namjeru. Na taj način će čak i pripadnici društva s izraženijim “reptilskim” dijelom mozga imati koristi od sustava koji je zapravo u svojoj srži temelj čitave ljudske civilizacije.
Još od prvotnih zajednica, evolucija i napredak temeljeni su na značajnoj suradnji i mišljenju 'da bi pomogao sebi, pomozi drugome'. Tek je tiskani novac i nastanak bankarskog sustava izmijenio mentalni sklop i civilizacijsku paradigmu prema osobnom izolacionizmu, borbi za golu egzistenciju i paranoično-paničnom skladištenju dobara za osobnu korist. 'Ne vjeruj nikome' značajno je uzdrmalo 'pomozi svakome', te su konzumerizam, konformizam i 'američki san' zakočili ekspanziju prema svemiru i daljnjem tehnološkom napretku. Kako to ispraviti? Banka usluga bi mogla biti baš ta presudna poluga.
Tko je pokrenuo globalno širenje koncepta? Paulo Koeljo u svom djelu 'Zahir'. Da biste kroz svakodnevne i životne primjere upoznali način djelovanja Banke, najbolje je da pročitate roman ili barem odlomke putem interneta (Koeljo je pristalica internet piratstva, pa je djela besplatno uploadao na torrent servis 'Pirate Bay').
Couchsurfing kao ostvarenje ideje
Veliko je pitanje jesu li vrjedniji veliki 'depoziti' ili više manjih. Ukoliko se previše bazirate na povratak istih, onda će u svakom slučaju biti bolja druga opcija. Hrana, smještaj, usluga, kućne potrepštine - samo su neki od najpopularnijih načina sudjelovanja u Banci usluga. Spomenuo sam torrent servise - upravo je to jedan od najuhodanijih načina sudjelovanja. Naime, postoje brži servisi za članstvo u kojima brzina i količina downloada ovisi isključivo o vašem uploadu i držanju već skinutih torrenata u opticaju (oni koji se bave skidanjem sadržaja s neta, znaju o čemu se radi). Naravno, i tu postoje oni koji sustav iskorištavaju, no statistički su u onih 5% dopuštene tolerancije.
Svjetski najpopularnija “Banka usluga” trenutno je u svakom slučaju sustav Couchsurfinga. To je koncept Caseya Fentona koji je 1999. želio posjetiti Island, te je putem mejlova želio pronaći besplatan smještaj koji bi kompenzirao vlastitom uslugom u vlastitoj kući. Kada se pojavio problem da njegovi domaćini možda neće željeti doći na njegovu lokaciju kao turisti, pala mu je na pamet ideja koju ostvaruje 2003. u suradnji sa Danom Hoffer, Sebastienom Le Tuan i Leonardom Silveirom. Danas preko tri milijuna korisnika putuje po svijetu uz nasumični smještaj kod nepoznatih domaćina kojima se usluga vraća prilikom njihovih putovanja na neke druge lokacije. Princip “Ti si ugostio mene, ja ću tebe” koji važi za svakog u sustavu Couchsurfinga vrlo je konkretan primjer Banke usluga. Dodatne usluge su prvoklasni turistički vodiči iz mjesta u koje dolazite, nova poznanstva, upoznavanje lokacije na sasvim novi način uz pravo domaćinstvo. Svi koji pokušavaju iskoristiti sustav za vlastite pokvarene namjere ispadaju iz sustava ili bivaju ocijenjeni lošom ocjenom, te ih se onemogućava u daljnjem djelovanju. U Hrvatskoj je registrirano oko 10.000 članova, s tim da ih je oko 50% između 18 i 30 godina, uz dominaciju ženskog spola.
“Kava za kasnije”
Sve popularnija je i 'Kava za kasnije' ('Suspended Coffees'), gdje klijent naručuje kavu i uz nju uzima još jednu 'za kasnije'. Sličan primjer je i 'Pecivo za kasnije', a koncept je isti. Nakon nekog vremena u ugostiteljski objekt ulazi skitnica ili siromašni pripadnik društva, uz upit 'Ima li kava za kasnije?' Na taj način osobe koje nemaju mogućnost život voditi na način kao zaposleni dobivaju priliku da se kako-tako uklope i osiguraju si neke najbanalnije životne potrebe. Ideja je započela u talijanskom Napulju, a danas se prakticira i u Zagrebu i Osijeku.
Dakle, da rezimiramo - možda je koncept 'Banke usluga' danas još samo SF ili utopistički, no neki od temelja se nevezano uz sustav realiziraju sami od sebe. Želja za pomoći prema čovjeku je temelj svake osobe neovisne o žestokom kapitalističkom tempu življenja i samim time možemo očekivati da bi u budućnosti takva dobra namjera mogla prevagnuti nad željom za koristi.
Bonus video:
