Promijenili smo četiri stanodavca dok nijesmo kupili 2006. godine naš lijepi stan. Naravno na kredit. Biti postanar u Podgorici je jedna vrsta noćne more.
Dolazili su nam u iznajmljene stanove da vide da li nogama otvaramo vrata ili da li smo možda grizli nogare od kredenca. Kao da je recimo Nikšić valjda mjesto gdje se tako radi. Svašta sam čuo tih godina. Možda je najnestvarnije to što me je jedna stanodavka pozvala dan nakon rođenja djeteta da mi objasni da sada moram da plaćam više jer smo dobili novog člana. Zašto?
Zato što je mala plata u prosvjeti a moje ćerke tamo rade. Pa žalite se Milu rekao sam i napustio sa porodicom i tek rođenim djetetom stan koji smo rentirali. Sljedeći je imao falinku jer se nije moglo spavati od žive muzike pored tri solitera kod Autobuske. Mala kafana sa živom muzikom gdje „pjevačica“ pjeva “Zajdi zajdi” kao da je dave. Prve noći sam htio da zovem hitnu da joj pomogne, a već poslije par sam zvao policiju. Poslali su patrolu koja se izljubila sa gazdaricom i ušla unutra i „muzika“ se nastavila. Obratio sam se svim službama grada, koje mi naravno nijesu odgovorile. Neću zaboraviti moj odlazak u Sanitarnu inspekciju gdje sam zatekao službenice sa šoljama za kuvanu kafu oblijepljene željama sa spoljnih strana šolja. Na jakom akcentu susjedne države objasnile su mi da je njihova nadležnost buka do 15.00 h i da se obratim policiji. Policija me je na žalbu za ulazak svoje patrole u „kafanu“ uputila na pismeno obraćanje.
Onda sam uzeo stan kod Zorice u Bloku V.
Živio sam tamo više godina. Nikada nije došla da vidi da li nogama otvaramo vrata. Nikada nije došla uopšte. Kiriju sam joj nosio na kamionski dio Tuške pijace gdje je prodavala povrće.
Zorica prodaje povrće na kamionskom dijelu Tuške pijace. Nije to baš jedna obična Zorica. To je bila Zorica koja je sa rukometašicama SFRJ 1984. osvojila zlato na Olimpijadi. Jedna takva Zorica je prodavala povrće na kamionskom dijelu Tuške pijace!? Kako? Zašto? Umjesto da ta Zorica traži talente za rukomet! Ta Zorica nije bila politički podobna. Ta Zorica je vjerovala u Jugoslaviju. Ta Zorica nije bila za Mila.
Naravno da kao nepodobna u politici, u ovoj zemlji nije mogla više. Neka talenti završe svoje mjesto na pijacama i u marketima, na ulicama - jer su nepodobni. Kao i oni sportisti koji su otišli iz Crne Gore i postali zvijezde nekih drugih zemalja u okruženju ili šire.
Zorica je donijela zlato u ovu zemlju jednom. Mogla je da prepozna talente više puta. Mogla je! Ali nije bila politički podobna.
Kada smo napustili njen stan, našli smo joj nove stanare.
Nijesi politički podobna ovoj „državi“, ali si jednostavo sjajna.
Autor je slobodni građanin
Bonus video:
