Koncept građanskog društva osmišljen je, u principu, kao tri sektora: javni, komercijalni i tzv. treći sektor, neprofitni. Problem sekularne stagnacije, čini se, nastaje kada građanski pravni sistem ne uspijeva da napravi distancu između ovih sektora. Zaštita ljudskih prava i sloboda ima primat i distanca počiva na volji građana. To je u jednu ruku veoma radujuće, jer se radi o civilizacijskom iskoraku čovjeka. Međutim, problem nastaje kad država imovinski-pravno pokuša podvesti vjerske zajednice pod takozvani treći sektor. Da li je za vjerske zajednice to prihvatljivo? Po Ustavu je zagarantovana sloboda preduzetništva.
Religija se prožima kroz filosofiju. Ipak, filosofija ne daje odgovore na konkretna pitanja. Da li distanca između sektora treba da postoji? Da li je moguća? Realnost nam govori da nema distance. Da li religija može da se podvede pod treći sektor ili joj pripada pravo na prva dva?
Imovinsko-pravni spor je samo jedan dio. Postoje rješenja u Slovačkoj i Češkoj po tom pitanju. A šta je sa onim civilizacijskim? Psiholozi objašnjavaju da su neke religije zasnovane na ljubavi, neke na inteligenciji. Svaka u svom vremenu stvarala je ono egzistencijalno što je nedostajalo.
Da religija u čovječanstvu mijenja svoj oblik i forme pisao je i Pavle Florenski. On je objašnjavao da je sve to jedna religija koja ima tri snage: 1. osjećanje beskrajnosti i beskonačnosti svijeta; 2. osjećanje međusobne povezanosti pojedinaca koji stvaraju čovječanstvo; 3. cjelokupnost tajanstvenih pojava (dubinska psihologija). On je religiji pristupao kritički i u sjećanjima na svog oca, tumačeći njegova shvatanja, on pobjeđuje netrpeljivost među religijama. Piše o odnosu oca prema sveštenim licima svih vrsta religije: “Tata je cijenio sveštenstvo, ali motiv prihvatanja ovdje nije bila saglasnost o suštini vjere, već strah da se ne uvrijedi čovjek u njegovim najsvetijim vjerovanjima.” (P. Florenski, Mojoj deci). S posebnom pažnjom Florenski piše o čovječnosti. O čovječnosti kao regulatoru svih društvenih odnosa, prava i morala, o čovječnosti kao pokušaju da se religijske dogme pretvore u (metafizičku) istinu. Florenski je duboko razmatrao situaciju različitih vjeroispovijesti unutar jedne porodice, kakvoj je i sam pripadao, te ukazuje da pripadanje dvjema vjeroispovijestima sjedinjuje u najvažnijem i najsuštinskijem, sjedinjuje u vječnosti. On piše o problemu tabuiziranja religije. Divni su njegovi “preludiji” o jermenskom narodu, kome je pripadala njegova majka, o njihovoj postojanosti. On piše da nijedan narod nije toliko napora utrošio na kulturu u “nadošloj bujici… između šančeva…” Takođe, piše o životnosti tog naroda koji je, u drugom periodu, odbacio sve i posvetio se očuvanju postojanja tog malenog sopstvenog ostatka. Florenski pri tom primjećuje: “ Ove porodice su odavno stupale u brak samo iz sopstvenog kruga i tuberkuloza koja ih je uništavala vjerovatno je bila osveta za ovu isključivost.”
Da je religija opredijeljena ka univerzalnim ljudskim vrijednostima i pozitivnim osobinama, svaka na svoj način, trebalo bi stalno imati na umu i izbjegavati bilo kakvo tabuiziranje ove teme. U tome svakako mogu pomoći novinari, zahtjevna profesija koja u savremenim uslovima ima snagu i privilegiju, ali i poseban teret, nosioca renesanse društva. Imamo dovoljno inteligencije u ovom vremenu, a umijemo i voljeti. Primitivna sredstva za rješavanje problema, poput rata bilo koje vrste, prevaziđen je. Manipulacije su ogoljene. Čak i ekonomski ratovi vođeni nekim vojnim strategijama, prevaziđeni su kao neetični. Finansije se u nekim dalekoistočnjačkim učenjima, kao i vojne taktike, upoređuju sa elementom voda, a voda ima moć da meko grli i tiho nosi i razara i natvrđe. Ona svojim prirodnim tokom otiče s visina i juri niz brdo. Ona ne zadržava stalan oblik.
Zato holistički marketing upućuje na marketing odnosa i društveno odgovoran marketing. Marketing odnosa ima za cilj stvaranje jedinstvene mreže odnosa između svih učesnika u procesu, sa ciljem razvijanja sinergetskog pozitivnog uticaja na dugoročni sistem poslovanja. Takva marketing mreža predstavlja dragocjen kapital svih učesnika. Društveno odgovoran marketing je shvatanje širih interesa u etičkom kontekstu - kontekst zaštite čovjeka, životne sredine, očuvanja kulturne baštine, tradicionalnih i kulturnih vijednosti, razvojnih marketing aktivnosti, socijalnih programa i sl. Uzrok i posljedice marketinga proširuju se izvan kompanije i potrošača - na društvo kao cjelinu. Društvena odgovornost takođe podrazumijeva da marketari, odnosno menadžeri, treba pažljivo da razmotre ulogu koju imaju u smislu brige i staranja o društvenom blagostanju. Time se zaokružuje čitav jedan sistem međusobnog poštovanja i povjerenja. Održivi razvoj je, dakle, onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a da ne dovodi u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe. Ovo je veoma važno i sa aspekta novoafirmisane ideje o vječnosti kao novom aspektu postojanja. Po nekim analitičarima, to doprinosi otuđenju čovjeka u sadašnjosti, odnosno nameće ideju da nema ideje. Okrenimo se čovječnosti i istini, koristimo logiku. Svijet bez istine je svijet bez ideje.
Autorka je marketing menadžer i savjetnica u Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Skupštine Crne Gore
Bonus video:
