Diplomatija

Kako se vremena mijenjaju - nekada je crnogorski vrh iz Beograda dovodio pjevačice, a sada - ambasadore.

Tako se namjestilo - da ovih dana čujemo ispovijest o ranim devedesetim folk dive Jami, koja je bila vrlo omiljena, najblaže rečeno, u tadašnjem/sadašnjem državnom vrhu crnogorskom, a da, poslije par dana, saznamo i da će ambasadora za Berlin Crna Gora uvesti iz Srbije. Kako se carine ambasadori, pitaće neko. Je li to uvoz od strateškog značaja? I to baš za Njemačku, koja je najvažniji evropski partner Crne Gore. Ambasada u Berlinu nije što i ambasada u kakvom trećesvjetskom kutku, bar bi to pomislio naivan čovjek. Mislite li da će Njemačka imati sluha za ovakve kadrovske kombinacije crnogorskog premijera? Tamo se šalju diplomatski vukovi, ljudi od najvećeg profesionalnog povjerenja i personalne reputacije... A ko je ovaj? Pored toga što je veliki majstor. I vjerovatno - Crnogorac porijeklom. Ne znam čovjeka - sigurno je ozbiljan igrač, njegova biografija upućuje na takav zaključak, ali ovakav odabir ambasadora za Berlin upućuje da je crnogorska diplomatija u rasulu, ili da možda i - ne postoji.

Ali, pored navedenih “referenci”, čovjek je, kako čujemo, odigrao važnu ulogu u međunarodnoj promociji jedne advokatice. Ono što jeste opasno je da se ta vrsta usluge plaća blamažom nečega što bi se trebalo zvati crnogorska diplomatija. I da gospodin premijer ne vidi ništa problematično u svemu ovome.

Bilo bi zanimljivo, na ovom mjestu, prisjetiti se crnogorskog udjela u diplomatiji nekadašnje, velike Jugoslavije. Veljko Mićunović je bio Titov ambasador u Moskvi i u Vašingtonu, a uzgred je napisao i najbolju diplomatsko-memoarsku knjigu epohe, “Moskovske godine”. Vlado Popović bio je ambasador u Moskvi, Vašingtonu i Pekingu! Njih dvojica su, svakako, najznatniji i najuzoritiji crnogorski predstavnici u diplomatiji jedne ozbiljne zemlje, svakako ne jedini.

Pravo pitanje je - kako je moguće da je Crna Gora tada mogla imati i imala ovakve diplomatske zvijezde najvišeg ranga, a da danas ambasadore mora tražiti po okruženju... Kako to da je Crna Gora sredinom prošlog vijeka, u jeku Hladnog rata, imala vrhunske diplomate za Vašington, Moskvu i Peking, a danas nema za Berlin? Ko je kriv za takav razvojni luk crnogorske diplomatije?

Protivljenje dva ministra ovakvom kadrovskom rješenju samo govori o tome koliko je ovo jasna stvar, koliko je sve tužno očigledno. Sigurno će i Njemačka biti ushićena.

Već sam pisao o tome, ali i na ovom mjestu moram pomenuti nevjerovatan, a tako govorljiv detalj: Crna Gora nema ambasadu u Pragu. U gradu u kom se nalazi najveća montenegristička zbirka na svijetu, zahvaljujući čudesnim Česima, poput Rohlene, Čermaka, Kube, mi imamo neuporedivo jasniju sliku o Crnoj Gori XIX vijeka, uzgred u Pragu su demonstracije za nezavisnu Crnu Goru 2000. skupile više ljudi nego što se tada moglo skupiti u Crnoj Gori, pa, ipak, Crna Gora ima ambasadu u Abu Dabiju, konzulat na Floridi, ali u Pragu - nema ambasade.

Sa Jami je situacija, ipak, kudikamo veselija. Njene su formulacije neodoljive, kao iz Mir Jam. Ona je bila popularna, on političar u nezaustavljivom usponu koji je tek počinjao...

Jami, u svojim TV sjećanjima, između ostaloga, kaže kako su za nju slali avion iz Podgorice. Pa se odmah oglasio vladin čovjek za informacije da - demantuje. Ipak, problem je što se tada čitava stvar nije baš nešto sakrivala, ekipa je uživala u svojoj moći, i svim mogućim manifestacijama te moći, uključujući i slanje aviona po prijateljice raznih vrsta. Tako da se mnogi ljudi dobro sjećaju tih vremena.

Estrada kao sudbina. Možda i Jami završi u crnogorskoj diplomatiji, ko zna. Kad je mogao Mugoša, što ne bi mogla i ona...