Globalizacija kao fenomen savremenog razvoja nije koncept idealnog društva. Ona nije termin kojim se vrednosno karakterišu sadašnjost i budućnost čovječanstva. Globalizacija je, ni više ni manje, opis naše realnosti i trend kojim se savremeni svijet razvija.
Globalizacija poslovanja je postala sastavni dio našeg svakodnevnog vokabulara i gotovo svi imaju utisak da znaju šta ona predstavlja, a u najmanju ruku nisu ravnodušni prema njoj. Termin globalizacija u najširem smislu riječi koristi se za isticanje jedinstvenog ekonomskog i političkog miljea planete, odnosno za označavanje procesa povezivanja i objedinjavanja savremenih društava koji je praćen mnogim protivrječnostima1. Ovaj proces pokazuje da postojanje izolovanih prostora od ostalih djelova svijeta više nije moguće i da istorijski razvoj vodi ka nastajanju jedinstvenog svjetskog društva. Dakle, globalizacija je proces koji je prema mnogima potpuno prirodan. Tako su na početku ljudi živjeli u rodovima, pa se udruživali u plemena, pa plemenske zajednice, sve do zajednice država (USA, EU) i na kraju ćemo (valjda nekad) svi biti - stanovnici unipolarnog svijeta. Shodno tome, globalizacija je fenomen ukupnih promjena u svijetu, promjena u poslovanju i promjena u informacionim zahtjevima.
Povezivanje svjetske privrede i slobodan protok roba i kapitala predstavljaju osnovna obilježja globalizacije. Kapital se sve više seli u oblasti i prostore gdje može brže da se oplodi i po višoj profitnoj stopi. U principu, seljenje kapitala prije predstavlja "internacionalizaciju kapitala", usko povezanu sa globalizacijom, a globalizacija kao miješanje kultura je nusprodukt toga. Naravno da ni globalizacija nije bez mane.
Prvenstveno se u procesu internacionalizacije kapitala prvo sele "prljave tehnologije" iz razvijenih u zemlje u razvoju, ali to ima za posledicu miješanje kultura i saznanja o običajima pojedinih zemalja. Jeste da su fast food i coca-cola produkt globalizacije, ali su zato i kineska, japanska i meksička kuhinja i još mnoge druge kuhinje produkt istih procesa.
U tom pravcu, jedan od najvećih izazova privredne djelatnosti različitih entiteta danas u eri globalizacije je razumijevanje i upravljanje vrijednostima poslovne imovine, u skladu sa jasno regulisanim okruženjem. Istina, treba reći da je globalizam produkt razvoja najvećih svjetskih kompanija i međunarodnih insitucija i organizacija, na čelu sa MMF.
Najveće svjetske kompanije internacionalizuju svoje poslovanje upravo na tržištima na kojima su jeftini radna snaga i sirovine. Uz to radna snaga je produktivna, a sirovine kvalitetne. Obično je riječ o manje razvijenim tržištima. Uz finansijsku i monetarnu politiku međunarodnih organizacija i institucija, one lako vrše transfer i retransfer svojih resursa, jer povoljna poslovna klima koju obezbjeđuju međunarodne institucije i organizacije privlači njihove investicije, a nepovoljna odbija.
Rezulat globalizacije su kvalitetni proizvodi sa svjetski poznatim markama po niskim troškovima, što ima za posljedicu veće profite i tržišno učešće. Globalni potrošač, pak, pri izboru traži marku kojoj unaprijed vjeruje, a to je obično marka iz razvijenih zemalja.
Shodno tome, posljedice globalizacije više su negativne nego pozitivne za zemlje trećeg svijeta i druge manje razvijene zemlje. One obiluju resursima koji su neophodni velikim kompanijama da bi bile konkurentne. U potrazi za njima ponekad se zapostave poslovna etika i širi društveni interesi, u korist profita.
Potrošači u Crnoj Gori su dio globalnih potrošača. Koliko god oni bili patriotski orijentisani, a među njima smo i mi, željeli da on bude crnogorski, u većini slučajeva je globalni potrošač. Međutim, iako su svi ljudi na svijetu jednaki, teško je pretpostaviti da postoje dvije iste osobe na svijetu. Globalno posmatrano, predrasuda u ponašanju je sve manje. Ponašanja bez predrasuda direktno uobličavaju poslovne aktivnosti na globalnom nivou. To se naročito odnosi na mlade ljude. Težnja odgovarajućih institucija da probude u nama kao potrošačima uspavani osjećaj za „kupovinom domaćeg” neće nas dugo držati „budnim”.
Intenzivna, skoro razarajuća globalizacija životnog stila i medijskih poruka, ma koliko neko od nas bio njen protivnik, jača potrebu, posebno mladih ljudi da budu dio nekog drugog svijeta kupujući američke ili evropske marke. Mislim da time naši potrošači, kao i potrošači u drugim zemljama, uporno žele da nadoknade osjećaj izolovanosti. Kvalitet naših proizvoda, ali i mnogih drugih zemalja, nije uzrok orijentacije na strane proizvode, već zato što ne uživaju ugled koji strani proizvodi uživaju na globalnom tržištu.
Dinamika globalizacije je različita, jer investicije, industrija, informacione tehnologije i individualna potrošnja imaju različite dimenzije. Prvo, investicije nisu geografski ograničene, one teku gdje god postoje povoljni uslovi, bez mnogo uplitanja države. Drugo, industrija je više globalno orijentisana nego prije deset godina, strategije multinacionalnih kompanija se oblikuju prema potrebi novih tržišta i resursa, gdje god se nalazili. Individualni potrošači su više globalno orijentisani time što gledaju iste TV stanice i tome slično.
Bonus video:
