Ekonomska politika koja se vodi kod nas u posljednje vrijeme zahtijeva temeljnu i sveobuhvatnu reformu jer u protivnom može da dovede zemlju i njene građane u velike probleme u narednom periodu. To se naročito odnosi na njena dva najznačajnija segmenta - monetarnu i fiskalnu politiku. Neusklađenost vođenja monetarne i fiskalne politike, konstantno uvećavanje javnog duga, kao i niz drugih pogrešnih koraka, permanentno dovode do povećanja cijena, kamatnih stopa, nedovoljnog rasta proizvodnje u svim privrednim granama.
Uspješno ostvarivanje ciljeva monetarne politike desiće se samo ako ih mjere iz oblasti javnih finansija ne destabilizuju. Centralna banka nije samostalna i autonomna u svom odlučivanju, pa se monetarna politika umjesto kod njih vodi kod drugih centara moći koji nisu zainteresovani za poboljšanje kvaliteta života građana. Oni su samo zainteresovani da građanima drže vodu do brade, toliko da se ne uguše, ali da im stalno bude do brade kako bi što bolje i što duže mogli da manipulišu njima. Ovakav vid manipulacija se pokazao kao najbolji mogući način držanja u ekonomskom ropstvu velike većine građana Crne Gore.
Ovih dana nam je zvaničnik CB objašnjavao kako zaduženje od 69% BDP nije neki problem i konstatovao kako naša privreda to može da istrpi. Kao glavni argument naveo je da je Njemačka više zadužena. U obrazloženju, ipak, konstatuje da Njemačka može to da trpi, jer je prilikom zaduživanja ugovorila niske kamatne stope. Istina je da je Njemačka zadužena preko 70% BDP, istina je da je ugovorila niske kamatne stope, ali to nije razlog zbog kojeg oni to mogu da trpe. Osnovni razlog, gospodine Fabris, jeste što Njemačka na najkvalitetniji način upravlja javnim dugom, ima jaku privredu iz koje izlazi konkurentan proizvod koji se izvozi po cijelom svijetu i tu je ključ uspjeha pa se veliki dug kvalitetno servisira i može da bude preko 70% BDP. Ako kvalitetno ne upravljate sa zaduživanjem i imate najgori spoljnotrgovinski bilans u Evropi, kompletnu privredu u kolapsu ni kredit bez kamate nećete moći kvalitetno da servisirate.
Da bi se ovo potkrijepilo konkretnim činjenicama, ne treba da idemo daleko već samo da analiziramo posljednje zaduženje u dolarima kod kineske banke za izgradnju auto-puta. Toliko smo se nedomaćinski ponašali da smo samo na kursnim razlikama do sada izgubili preko sto miliona. Na glavnicu i ugovorenu kamatu na kraju treba dodati i gubitak po kursnim razlikama, pa tek onda izračunati stvarnu kamatnu stopu i konstatovati kvalitet urađenog posla kada je zaduženje u pitanju. Zaduživanje u dolarima nije privilegija samo naše zemlje, već su to radile i vlade drugih država. Naročito je bilo povoljno zaduživati se u dolarima 2011, ali su Hrvatska, Slovačka i još neke zemlje koje su to uradile kupovale osiguranje od valutnog rizika u slučaju da dolar ojača. Srbija je i dan danas zadužena u dolarima, ali ima i dolarsku rezervu pa ne plaća ni kursne razlike ni zaštite od valutnog rizika. Da je fiskalni savjet ili bilo koji drugi vladin savjetnik upozorio na rizik zaduživanja u dolarima, sigurno ne bismo već izgubili ovolika sredstva.
Jako bih volio da čujem kako ekonomski stručnjaci objašnjavaju to što u našoj zemlji postoji institucija koja nije u stanju da naplati 720.000.000,00 poreskog duga, a da pri tome sve ostane kako je bilo i ništa se značajnije ne preduzima po tom pitanju. Možda i preduzima, ali ne daje nikakav efekat - dug se iz mjeseca u mjesec povećava bez bilo kakve nade da uskoro stane. Može li ovaj narod znati koji su to dužnici, kako je taj dug nastao, ima li bilo kakvog načina da se naplati, da li su ti ljudi dokazani patriote za razliku od nas koji plaćamo svaki cent obaveza prema državi, da se na sajtu postave i imena nas koji plaćamo porez pa da nam se ovi drugi sprdaju dok drže ruku na srcu prilikom intoniranja državne himne. Ne znam da li naši građani shvataju koliko je za nas velika cifra poreskog duga. To je, gospodo, bez malo 50% budžeta Crne Gore. Zamislite samo koliko je to tunela, mostova, bolnica, škola, asfaltiranih ulica, seoskih elektrifikacija, novog vodovoda, kanalizacija, deponija za reciklažu smeća... Zamislite samo koliko je to novih radnih mjesta kao sljedećeg gorućeg problema o kome želim nešto da kažem. Ne mogu ni da pretpostavim kako bi se urušila gore pomenuta Njemačka ekonomija da joj je nenaplaćeni poreski dug blizu 50% godišnjeg budžeta.
Cilj svake ekonomije na svijetu je, u konačnom, zaposleni čovjek koji ima pristojna primanja od kojih može da servisira svoje obaveze, kao i da taj isti čovjek omogući pristojan život u zajednici kojoj pripada. Kod nas ova logika ne „pije vodu“. Ovdje se čitaju i pišu neke druge knjige, knjige koje su pisali raznorazni polupismeni tajkuni, korumpirani skotovi, potkupljeni ministri, raznorazni državni i opštinski sluzbenici. Po njihovim pravilima važi, da se ljudi ne zapošljavaju na osnovu zdrave ekonomije i ponude i potražnje na tržištu rada, već na osnovu partijske pripadnosti i pripadnosti raznim klanovima u okviru partija. Dovoljno je kod nas pogledati stopu nezaposlenosti pa iz toga izvući zaključak o kvalitetu života građana. Toliki broj nezaposlenih ne mogu da istrpe mnogo jače ekonomije , što se očito moglo vidjeti nakon ekonomske krize koja je zadesila sve zemlje svijeta. Konkretni primjeri pada nezaposlenosti i odražavanja toga na ekonomiju do tada razvijenih zemalja je Grčka, Italija, Španija...
Pokušao sam da se osvrnem na neke aktuelne probleme koji urušavaju našu ekonomiju i koji, ako se ovako nastavi, ne ostavljaju ni gram nade za bolje sjutra. Ostaje nam da se nadamo da se ovo, ipak, neće desiti.
Autor je dipl. ecc
Bonus video:
