U Crnoj Gori još je na snazi jednopartijski sistem, a na takav zaključak navodi način formiranja skupštinske većine u Budvi, Nikšiću i ranije u Podgorici. Demokratska partija socijalista CG ne može biti pobijeđena na izborima dok se Zakon o izboru odbornika i poslanika ne uskladi sa Ustavom Crne Gore. Takođe, poremećeni sistem vrijednosti u državi, nastao zbog nejednakog biračkog prava, može se normalizovati jedino pod uslovom da se biračima omogući jednako biračko pravo koje je zagarantovano Ustavom Crne Gore.
I pored ustavne obaveze, biračko pravo u Crnoj Gori nije jednako zato što se mandati predstavnicima građana dijele po redosljedu, sa liste, a birači glasaju tako što zaokružuju zbirnu listu, a ne kandidata sa nje. Zbog navedenog, biračko pravo kandidatu koji je prvi na listi neuporedivo je veće od biračkog prava kandidata koji je posljednji na listi.
Na izborima u Crboj Gori nije bitno koga će glasati građani, jer oni ne biraju svoje predstavnike. U Crnoj Gori eskluzivno pravo da predlažu redosljed kandidata na poslaničkoj listi ili pravo da daju saglasnost na poslaničku listu, i na taj način izaberu predstavnike građana umjesto građana, imaju predsjednici političkih partija i presjedništva partija, čije članove, opet, predlažu predsjednici partija.
Umjesto da u Crnoj Gori vlada narod, Crnom Gorom vladaju predsjednici partija koji su sebi obezbijedili autorsko pravo da biraju predstavnike građana, građanima, umjesto samih građana.
Zbog prakse u vrhu političkih partija da predsjednici partija postavljaju podobne kandidate u vrh poslaničke liste, a oni zauzvrat održavaju poziciju presjedniku partije (sve po onoj narodnoj Ja tebi vojvodo ti meni serdare), na političkoj sceni Crne Gore decenijama imamo manje-više iste predstavnike građana, koje ti građanai ne biraju nego se oni biraju - međusobno. Postavlja se pitanje: imamo li mi u Crnoj Gori ljude koji bi bili uspješniji predstavnici građana i kada će dobiti priliku da to budu?
Važeći izborni zakon je prevara građana Crne Gore od strane predsjednika parlamentarnih stranaka koji ne žele da prepuste vlast narodu.
Da takav izborni zakon najviše odgovara DPS-u najbolje se može vidjeti na primjeru Budve. Demokratska partija socijalista ima nepresušni izvor nedostajućih predstavnika građana za formiranje skupštinske u redovima opozicije. U Budvi koalicija DPS -SDP-LP već skoro godinu dana ne bi mogla da obezbijedi dovoljan broj odbornika za zasjedanje skupštine zbog neprisustvovanja odbornika jednog od koalicionih partnera sjednicama. Krnja koalicija DPS-SDP-LP opstaje na vlasti glasovima dvojice predstavnika Pozitivne Crne Gore. Građani Budve koji su glasali PCG glasali su protiv koalicije DPS-SDP-LP, ali odbornici Pozitivne Crne Gore, koje glasači Pozitivne nisu neposredno birali, priključili su se Demokratskoj partiji socijalista i tu partiju održavaju na vlasti u Budvi.
Za katastrofalno stanje u društvu narod CG ne može biti kriv, jer narod ne bira svoje predstavnike, već je odgovornost na predsjednicima partija.
Zbog navedenog, odnosno zbog odsustva i nepoštovanja jednog od osnovnih ljudskih prava u Crnoj Gori - jednakog biračkog prava, bez kojeg nema vladavine prava i demokratije, nenormalno, nelogično i neozbiljno je govoriti o evro i NATO integracijama.
Na kraju, zarobljeni narode Crne Gore, moramo se izboriti za slobodu, za pravo da biramo najbolje od nas da nam služe. Da uzmemo ono što nam po Ustavu Crne Gore pripada. Da partije ponude biračima da neposredno izaberu kandidate sa najboljim referencama.
Danas je sloboda jednako biračko pravo za sve. Slobode, demokratije i vladavine prava nema bez jednakog biračkog prava.
Bonus video:
