Često me novinari pitaju “gdje vidim Crnu Goru za nekoliko godina“ - prirodno je da kao sportista, kapiten naše reprezentacije, i košarkaški i u svakom drugom smislu, svoju zemlju vidim u vrhu Evrope i svijeta, u društvu najboljih. To je cilj kome ostajem dosljedan i za koji ću se boriti do poslednjeg atoma snage, svake sekunde provedene na terenu.
Život profesionalnog sportiste sobom nosi velika odricanja ali i veliko iskustvo. Košarka mi je omogućila da posjetim veliki broj zemalja i da u nekima živim. Jedan broj poznavalaca ovog sporta vjerovatno zna da sam nakon KK “Olimpija” iz Ljubljane, sezonu 2011/12 proveo u KK “Budiveljnik” iz Kijeva.
I danas dobro pamtim kako je Kijev na svakom koraku svojom ljepotom, kulturom i istorijom osvajao turiste i one koji u njemu žive. Glavni i najveći grad Ukrajine nalazi se na sjeveru zemlje, na obali Dnjepra. U gradu koji su osnovala tri brata: Horiv, Kij i Šcek danas živi više od tri miliona ljudi. Kijev je poznat i kao “Jerusalim istoka” zbog značaja koji ima za pravoslavni svijet ali i kao "Majka ruskih gradova" jer je nekada bio prijestonica Kijevske Rusije. Prepoznatljiv je po nekoliko velikih parkova kao što su Park pobjede i Hidropark, manastirski i crkveni kompleksi, uključujući i čuvenu Pečersku Lavru. Cilindrični hotel Salut, preko puta Trga slave, jedan je od najprepoznatljivijih simbola Kijeva. Veliki obelisk i fontane čine, između ostalog, najveći gradski Trg nezavisnosti. Te godine je bilo lijepo živjeti i raditi u Kijevu i samo takav je Kijev kakvog pamtim i kakvog želim da se sjećam.
Nakon završene sezone vratio sam se u Crnu Goru. Reprezentacija je igrala kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2013. Borili smo se! Deset pobjeda u deset utakmica. Pobijede nad Srbijom, Izraelom, Estonijom … Emocije i momenti kakve svaki sportista priželjkuje. Crna Gora je bila zemlja o kojoj se pričalo i za koju su svi čuli. I bio sam srećan jer sam dio te priče.
Već naredne takmičarske, klupske sezone opet odlazim u Ukrajinu. Ovoga puta sam potpisao za KK “Himik” iz Južnog. Te godine supruga i ja smo nastavili da polako gradimo svoj život daleko od kuće. Profesionalno, ta sezona mi je mnogo značila. Klub je imao dobre rezultate, a ja sam, makar sam tako osjećao, još više igrački sazreo.
Ipak, život u Ukrajini iz nekog razloga, nije bio tako jednostavan i bezbrižan kao kada sam tek došao u tu zemlju. U vazduhu i među ljudima, u medijima, pa čak i na sportskim terenima počeo je da se nazire strah od neizvjesnosti, strah za bezbjednost… I bio je opravdan. Sve je kulminiralo u novembru 2013. Kijev sa početka ove priče, postao je poprište borbi i sukoba… Tada sam već bio igrač “Budućnosti”.
Naime, početkom 2013. godine saznao sam da ću postati otac. Znao sam da je za mene i moju porodicu neophodno da promijenimo sredinu i zato sam donio odluku da nakon završetka sezone napustim Ukrajinu. Sa ove tačke gledišta, donio sam ispravnu odluku. Moja kćerka se rodila u Crnoj Gori. Jedino za šta danas brinem je njena bolja budućnost.
U kontaktu sam sa prijateljima iz Ukrajine. Bolje je, ali nije lako… Kao neko ko je dugo vremena početkom dvijehiljaditih proveo u Sarajevu, u ratom razrušenoj Bosni i Hercegovini, saživio sam sa tim ljudima i dobro znam kakve su posledice koje rat i nemiri ostave na državu, stanovništvo, ekonomiju, na život...
Ovo sve pišem iz kampa reprezentacije. Spremamo se za put na Island gdje ćemo braniti boje naše zemlje i siguran sam da ćemo opravdati očekivanja. Nećemo posustati ni u namjeri da Crnu Goru, nadam se već na sledećem Evropskom prvenstvu, uzdignemo do samog vrha Evrope. Borićemo se. To vam obećavam.
Na kraju, oko jedne stvari ne smijemo imati dilemu, a to je da moramo svi zajedno graditi bolju budućnost za nas i našu djecu. Uvjeren sam da Crna Gora mora zaigrati u timu jačih i najboljih, da bi i sama ostala najbolja, za tebe, za mene, za tvoje dijete i za moje dijete i za njihovu djecu i djecu njihove djece… Taj tim je, bez alternative, pod okriljem Sjevernoatlantskog saveza. Čvrsto vjerujem da će samo u takvoj, bezbjednoj i prosperitetnoj Crnoj Gori, stasavati novi reprezentativci, kapiteni i da nikada neće iskusiti šta znači rat. A Balkan je varljiv…
Autor je sportista, kapiten košarkaške reprezentacije Crne Gore, kapiten KK “Budućnost VOLI”, Podgorica; dobitnik je priznanja Najbolji košarkaš u CG 2014.
(natomontenegro.me)
Bonus video:
