Crnogorska javnost ovih dana sa pažnjom prati i jednu temu iz oblasti kulturne politike - kakva će biti sudbina "spomen ploče" iznad ulaznih vrata u budvanski Stari grad. Ogasile su se političke stranke, nadležna komisija, lokalna samouprava, mediji u zemlji i okruženju - samo struka muči. Nisam to očekivao, upravo suprotno, stav struke je ovdje najvažniji, jer donosi glas razuma i objašnjava zašto se nešto smije ili ne smije uraditi i zašto je to važno. Očekivao sam da će se oglasiti strukovna udruženja muzeologa, konzervatora, istoričara ili arheologa, očekivao sam da će svoj glas podići bar neki od 250 stručnjaka, koji su "revalorizovali" crrnogorska kulturna dobra - ali i oni muče. Svoj lični stav iznijela je samo gospođa Lidija Ljesar, v.d. direktorka Direktorata za kulturnu baštinu i na tome joj treba čestitati. Nevažno što je njen stav da budvansku ploču treba ukloniti pogrešan, on je jasan i nedvosmislen, a takvi stavovi po pravilu doprinose rješavanju problema.
Podsjetiću, Opštinski odbor Liberalne partije podnio je inicijativu da se iznad Veljih vrata ukloni spomen ploča postavljena 1931. godine, a na kojoj piše da je Budvu 1918. godine oslobodila pobjedonosna srpska vojska. Motiv za ovu inicijativu leži u činjenici da su podaci koji su na ploči prezentovani neistiniti i u suprotnosti sa istorijskim činjenicama koje je utvrdila nadležna komisija Ministarstva kulture. Pitanje koje je otvorila Liberalna partija Crne Gore je veoma važno, jer se ne tiče samo zaštite kulturnih dobara, već zadire u strateška pitanja kulturne politike i traži ne samo odgovor po pitanju budvanske ploče, već iziskuje stručan stav koji se na istim principima mora zastupati i na svim istim ili sličnim pitanjima.
Pođimo redom, činjenica je da budvanska ploča nije postavljena nezakonito, već odlukom budvanske opštine iz 1931. godine, koja je tada imala ovlašćenja da ovu ploču postavi. Činjenica je da budvanska ploča nije postavljena na spomenik kulture, jer Stari Grad Budva u to vrijeme nije ni bio spomenik kulture. Činjenica je takođe da je Stari Grad Budva kao spomenik kulture utvrđen 1961. godine, te da je ova ploča sastavni dio spomenika kulture u onom obliku u kojem je on izvorno zaštićen. Shodno tome ova ploča je dio kulturnog dobra, što pravno gledano znači da je Zakon o zaštiti kulturnih dobara štiti, a ne kako se pogrešno tumači, daje osnov da se po ovom Zakonu ona ukloni.
Jedina falinka ove ploče je ono što je na njoj napisano i što to nekome smeta. Ne bi smetalo ni to što piše da je tačno, istinito i istorijski utemeljeno. Brojni istoričari kao i Komisja za podizanje spomen obilježja Ministarstva kulture slažu se da je u pitanju istorijski falsifikat. Ali ni taj stav sa stanovišta zaštite kulturnih dobara ne ide u prilog tezi da ploču treba ukloniti. Ona je i kao takva prvorazredni dokument o falsifikovanju crnogrske istorije i obaveza službe zaštite je da je sačuva, a ne ukloni ili uništi.
U brojnim svjetskim muzejima, čuvaju se lažna dokumenta, krivotvorene papske bule i vladarske povelje, pa nikome ne pada na pamet da ih uništi i zapali. Brojne evropske trgove krase javni spomenici istorijskih ličnosti čije su ideje negirali i pregazili savremeni civilizacijski tokovi, a sasvim sigurno bi se našao i veliki broj spomen ploča čija sadržina ne odgovara istorijskim činjenicama. Uklanjaju se samo one ploče koje svojim sadržajem šire rasnu, vjersku i nacionalnu mržnju ili svojim porukama pozivaju na rat i smrt.
Ko je imao priliku da posjeti Istorijski muzej Crne Gore, ili bilo koji crnogorski muzej, mogao bi lako da zaključi kako Božićni ustanak nije postojao, jer o ovoj desetogodišnjoj borbi za nezavisnu Crnu Goru nema ni jedne riječi, dokumenta, fotografije ili muzejskog predmeta. Budvanska ploča u tom smislu predstavlja dokument jednog vremena, jedne sile i jedne namjere.
I da zaključim, da li neko stvarno vjeruje da će se uklanjanjem ove ploče bilo kome zabraniti da smatra, vjeruje ili naučno utvrdi kako je Budvu od okupacije oslobodila pobjedonosna srpska vojska. Na kraju, i principi Evropske unije podrazumijevaju da svako ima pravo na svoje viđenje istorijskih dešavanja i da svaka država tumači istoriju po svom
Bonus video:
