Uvijek sam se lomio koju sa palete ponuđenih legendi o imenu Crne Gore da primjenim kada upoznajem ljude sa strane o sebi i svojoj državi.
Moram priznati dok sam bio mlađi jako mi je imponovala junačka prošlost mog naroda, naročito 90-tih godina prošlog vijeka tokom kojih sam 16 mjeseci života proveo u vojnoj uniformi, pa mi je pretpostavljate omiljena priča bila da je Crna Gora naziv dobila po svojim planinama koje su bile kobne za sve koji su kroz vjekove udarali na njenu slobodu.
Tu sam mogao da ukombinujem i elemente nekih drugih, globalno poznatijih, legendi kao što je ona o Davidu i Golijatu, čime bih uvijek sticao simpatije i blagonaklonost sagovornika. A i kod sebe izazvao neki jak osjećaj, kome je ponos možda najpribližniji.
Što sam stariji, sve više uočavam da ponosa imamo i previše, a da nam fali jedan dobar zaokret i u tom, istorijskom, segmentu izradnje kapaciteta.
Naročito jer se drugima predstavljamo kao otvoreno građansko demokratsko društvo, koje zna kuda ide i kako do željenog cilja mirno da dođe. Društvo koje je uz većinsku podršku duboko zagazilo u EU integracije. Mada i koje čeka pozivnicu za nešto protiv čega je većina građana!?
Drugim riječima, prijeko je nam potrebna samospoznaja kao društvu u cjelini.
A tu podrazumijevam i svo uvažanje principa multietničnosti, multikonfesionalnosti, multikulturalnosti i sve nelogičnosti, kontradiktornosti i izazove sa kojima se svakodnevno hrabro nosimo.
Dan Nezavisnosti, jedan je od sa istorijskog stanovišta skorijih datuma, pa možda baš i nije logično da njega krenem, ali šta ću to je jače od mene.
Još uvijek imam hrabrosti odolijevati i dirigovanim pravilima struke i programiranoj atmosferi kuke i motike.
A i pišem tekst na Dan N.
Ne znam koliko građana Crne Gore zna da je ovaj 21. maj i Spasovdan, značajan hrišćanski praznik koji se slavi 40 dana posle Vaskrsa. Obzirom da se radi o ratarskom i stočarskom, dakle ,,sirotinjskom” prazniku, sumnjam da to znaju ova mlađa, urbana pokoljenja, koja pašnjake i njive vide jedino posredstvom interneta.
Nego nije na meni da predajem vjeronauku, niti da držim moralne lekcije, nijesam zbog toga uveo Spasovdan u priču.
Današnje preklapanje državnog i vjerskog praznika, ako se to tako može definisati, veoma mi je zanimljivo ne u kontekstu analize nadležnosti države i crkve čime se mnogi bave poslednjih dana, već zbog etimološke konstrukcije naziva Crne Gore. Ili igre riječi, pošto se naukom ne bi smjelo igrati. Mada i to je diskutabilno, ali da ne pretjeram u kontriranju.
Ako se vratimo na sam početak i pomenutu urbanu ili ruralnu legendu, kako je ko doživljava, o nazivu Crna Gora, vjerujem da će za većinu biti prihvatljiva teza da se zapravo cijela suština ideje može posmatrati i iz druge perspektive. Ptičje da budem potpuno precizan, a po mogućnosti sivog sokola, jer akcenat želim staviti na to šta su planine i brda zapravo značile našim precima koji su sačuvali glave na ramenima u teškim i krvavim periodima istorije Crne Gore, a ne onima koji su je željeli pokoriti.
Kada sam sebi postavio to pitanje, prosto mi je u glavi odjeknulo: ,,Gore Spasa”. Pretpostavljam zbog jakog utiska i spoznaje o današnjoj podudarnosti Dana nezavisnosti i Spasovdana, ali i činjenice da su naši preci u najtežim momentima uvijek spas tražili u planinama i prašumama. Doduše, i tada je bilo onih na ,,funkcijama” koji su pećine i šume i dijeljenje muke sa narodom, zamijenili ugodnijim destinacijama u inostranstvu, koristeći sve blagodeti i tehnička dostignuća vremena u kom su živjeli. Ili bar dok su imali para otetih od naroda.
Kako nekad tako i danas. Planine i brda su mjesta gdje odlazimo kada bježimo od teške i neizvjesne svakodnevnice i tražimo spas i odgovore na pitanja koja nas opterećuju.
Doduše to je neka simbolika, jer sve više postajemo dužnički robovi i čovjekoliki beskičmenjaci, koji nemaju snage ni da se uhvate za slamku spasa.
Osjetiti potpunu slobodu, doživjeti netaknutu prirodu i pronaći sopstveni mir teško da možete igdje bolje nego u i na našim gorama.
Planinski masivi i prirodni izvori i vode nude i nešto više, naročito na sjeveru, gdje danas ljudi tražeći bolji život odlaze daleko i u nepoznato. Pružaju mogućnosti valorizacije, koja ukoliko se radi na pravilan i domaćinski način, odgovorno tvrdim, može da promijeni tok istorije na ovim prostorima i zaustavi raseljevanje, koje ima apsolutno zabrinjavajući trend. Tu se nalaze jedina ,,zelena” radna mjesta.
Ono što smo izgubili kao porodica koja je osnovna ćelija društva, kao pojedinci, možemo povratiti tamo gdje su i naši preci našli spas. Tamo možemo pronaći u sebi i ono što trenutno fali većini. A svi znamo čega nam fali.
Crna Gora ili Gore Spasa nije dilema, niti pitanje izbora. Samo sam pokušao i na ovaj način uticati da se vratimo prirodi. I da se okrenemo sebi.
Spajanjem latinskih riječi Mountain, što znači Planina (Gora) i Salutem, prevod za Spas, nastaje kovanica MonteSalute. To bi na italijanskom značilo Planina Zdravlja.
Ozdravljenje od kriminala i korupcije, kao i različitih vidova zagađenja, gdje bih dodao i ona duhovne prirode, preporuke su koje nam dolaze sa relevantih inostranih adresa.
Previše slučajnosti da ne bi bile namjerne, zar ne?
Nek je zdrava Crna Gora. I da bude spas za sve nas.
Bonus video:
