Za javnost na Kosovu je novonastala situacija u Makedoniji neočekivana. Odjednom, moglo bi se reći preko noći, od države u koju smo vikendom išli u šetnje pored Vardara i na ćevape preko Starog Mosta, prošle subote je osvanula država u haosu, ratu čak, dok su mediji izvještavali o desetinama ubijenih, hiljadama izbjeglih civila i borbama kakve smo mislili da se više nikada neće ponoviti u ovom Jugoistočnom dijelu Evrope koji nazivamo Balkanom.
Ljudi se svugdje pitaju: Šta se to, odjednom, dešava u Makedoniji?
Za neupućene, red je da navedem činjenice.
Činjenica prva: Već više od tri meseca je makedonska Vlada Nikole Gruevskog pod pritiskom opozicije koja javnosti skoro svakodnevno servira snimke prisluškivanih razgovora između vlastodržaca, koji ukazuju na duboku i sveobuhvatnu korupciju unutar cijelog sistema u zemlji, zloupotrebu vlasti i nezakonitu kontrolu nad javnim i na papiru nezavisnim institucijama, uključujući sudstvo, medije i organizaciju izbora.
Činjenica druga: Makedonci već nedjeljama protestuju zbog ovakve vladavine premijera Gruevskog, čija je vlast, u kojoj veoma značajnu ulogu ima služba bezbjednosti, prisluškivala opoziciju, medije, ljude iz sudstva, veliki broj građana, pa čak i samu sebe. Veliki broj građana ove bivše jugoslovenske republike duboko je nezadovoljan vladavinom, koja im svakim danom sve više nalikuje diktaturi, a sve manje demokratiji.
Činjenica treća: Mnogobrojni snimci prisluškivanja, koje opozicija kaže da je dobila od izvora unutar vlasti, slikovito kazuju o dubini kontrole koju vlast ima nad cijelom državom; na snimcima se čuju razgovori između Gruevskog i njegovih ministara i visokih zvaničnika vlade, među sobom i sa novinarima i sudijama, sa kojima dogovaraju zapošljavanje partijskih poslušnika, izbore politički podobnih sudija, namještanje izbora, a razgovaraju i o montiranju političkih suđenja Albanacima.
Činjenica četvrta: Albanci su, uglavnom, ostali po strani u aferi prisluškivanja, iako je dio objavljenih informacija pokazao veoma dubok prezir kod nekih ministara Makedonaca prema svojim kolegama Albancima, koje su nazivali “indijancima” i “divljacima”. Čak i objavljivanje snimaka koji dokazuju da vlast Gruevskog zna da je jedan broj Albanaca osuđen bez dokaza, ili čak i sa saznanjima da su nevini, nije izazvalo neku veću reakciju kod albanskih političkih stranaka, od kojih je veća u koaliciji na vlasti, a par drugih u parlamentarnoj opoziji. Sa druge strane, albansko stanovništvo je već godinama nezadovoljno progresom u implementaciji Ohridskog dogovora od 2001. godine kojim je uspostavljen mir u zemlji, i koji predstavlja okvir za poboljšanje pozicije Albanaca u Makedoniji, postizanje ravnopravnosti između njih i Makedonaca, i njihovu integraciju u državni i društveni sistem.
Činjenica peta: Nedjelju dana prije najavljenog velikog protesta opozicije u Skoplju, specijalne snage policije su krenule u nenajavljenu operaciju u Kumanovu, gradu sa mješovitim makedonsko-albansko-srpskim stanovništvom. Akcija je trajala više od 24 sata - od subote ujutro do nedjelje prijep odne - a zvanično je objavljeno da su nastradali 8 policajaca i 14 “albanskih terrorista”. Uhapšeno je 28 ljudi, od kojih su polovina Albanci sa Kosova, jedan iz Albanije, i 15 Albanaca iz Makedonije. Imena uhapšenih su objavljena, kao i imena ubijenih policajaca, ali ne i imena ubijenih “terorista”. Jedna kumanovska mahala je skoro sravnjena sa zemljom; kuće srušene i spaljene, zidovi izrešetani, vozila zapaljena. Rojters je javio da Ulica Pera Ilijevskog izgleda kao da je pogođena cunamijem.
* * *
A sad, zaključak.
U javnosti se, kako u Makedoniji tako i u cijeloj regiji (naročito na Kosovu i u Srbiji), mogu čuti svakojake interpretacije svega što se dešava. Kao i obično, vladaju teorije zavjere; neki govore da je sve ovo dio plana o stvaranju Velike Albanije, drugi govore kako je “rat” u Kumanovu ustvari bio izrežiran od strane same Vlade u Skoplju, kako bi se skrenula pažnja od skandala prisluškivanja. Treći govore kako je grupa nezadovoljnih i kriminalizovanih albanskih bivših boraca sa ratova na Kosovu i u Makedoniji krenula u akciju kako bi izdejstvovala sebi neki profit, dok neki kažu da su i Albanci i Makedonci izmanipulisani od strane srpske tajne službe, koja bi skoro isti scenario trebalo da pokrene i u Preševskoj dolini. Neki drugi pak, sve ovo tovare na vrat Zapadu i Americi, koji eto, opet, podstiču Balkance da se međusobno biju za njihov interes, dok neki kažu da je sve to maslo Rusije i Putina.
Može biti da je neka od ovih teorija zavjere i tačna. A može biti da su sve tačne. Zavisi kako ćemo tumačiti činjenice.
Ali, neosporno je da pred nama imamo jednu državu koja je u haosu, zato što je pod neogodovornom vlašću, sa neriješenim međuetničkim problemima i bez određene vizije za budućnost.
To je odgovor na pitanje šta se to dešava sa Makedonijom.
A rješenje? Iznuđene ostavke nekoliko ministara vlade i šefa.
Evidentno jeste ovo: Makedonija je u velikoj krizi. A kriza, ako ćemo da upotrijebimo osnovno značenje sa grčkog, jeste onaj momenat kada se pacijent nalazi na tački između smrti i oporavka. Sa te tačke povratka nema, može se samo u propast ili izbavljenje.
U slučaju Makedonije nadamo se ovom drugom.
Autor je glavni i odgovorni urednik Koha Ditore, najvećeg dnevnog lista na Kosovu.
Bonus video:
