Iz perspektive prosječnog crnogorskog građanina, a posebno političara, pojam odgovornosti je nepoznat i previše filozofski komplikvan za razumijeti. Čini se da ga apsolutno niko ne shvata.
Međutim, evo ja ću pokušati da im plastično objasnim šta znači odgovornost, mislim da imam dovoljno inteligencije da se upustim u ovaj poduhvat.
Prvo, hajde da definišemo ovaj pojam. Termin odgovornost znači da kada se prihvatite nekog posla ili doneste bilo kakvu životnu odluku, spremni ste da snosite posljedice koje mogu proisteći iz toga što ste upravo uradili. Na primjer, ako ležite na plaži, na suncu, nekoliko sati bez zaštite - potencijalni ste dobitnik sunčanice ili nekog kožnog oboljenja. Isto tako, precrtano na viši nivo, kada postanete poslanici, ministri, direktori-foteljaši, vi utičete na živote građana. Da budem precizniji, bavite se javnim poslom, gdje vašim odlukama možete naštetiti državi, gradu, preduzeću, instituciji ili građanima. Samo što sad od sunčanice nećete oboljeti vi, nego drugi, vašom krivicom. Vama će i dalje biti super, jer ne znate šta je princip odgovornosti .
Nedavno je održan referendum u Škotskoj. Vođa independističkog bloka, gospodin Salmond, nakon neuspjeha je podnio ostavku na mjesto lidera svoje partije jer nije uspio da ostvari zacrtano. Ista scena se dešava upravo nakon parlamentarnih izbora u Velikoj Britaniji. Nakon velikog poraza, gospodin Miliband se povlači sa čela svoje partije, jer takođe nije uspio da ostvari zacrtano. Sportskim duhom rečeno, tim koji pobjeđuje se ne mijenja, a onoga koji gubi - zna se šta sljeduje. Kritika, kazna, grijanje klupe, ustupanje mjesta mlađim, snažnijim i energičnijim.
Postoji velika razlika u poštovanju prinicipa odgovornosti na Balkanu i u razvijenim evropskim državama. Kod nas se ne poštuje ova sportska krilatica. Političari i ostala krem-elita crnogorskog društva stavljaju interes, svoj lični, ispred svake društvene vrijednosti. Ali pošto se oni positovjećuju sa državom, njihov lični interes je zapravo državni interes, samo što neki još to nisu provalili. Ali ako sagledamo posljednjih četvrt vijeka crnogorske istorije, zatičemo sljedeće podatke. (Naravno, niđe se ne pominje odgovornost za učinjeno, jer šta je to zapravo?)
Mi nemamo pet javnih preduzeća koja posluju u plusu, privreda nam je spala na otvaranje kafića i minimarketa. Najveći poslodavac je državna administracija koja funkcioniše po principima nepotizma i partitokratije. Obrazovanje je bazirano na proizvodnji društveno-političkih beskičmenjaka oličenih u zatupljenim mladalačkim mozgovima, čiji je vrhunac inteligencije ispijanje kafe i odlazak na žurku, a to je povezano sa degradacijom državnog Univerziteta zarad punjenja džepova pojedinih patriota. Glavni argument za i protiv NATO-a je baziran na subjektivnom stavu i emocijama. O Evropskoj uniji se više i ne priča. Pretvorili smo se u zatvoreno, neetično i klasno nesvjesno društvo u kojem živi hiljadu i jedan politički analitičar. Ne znamo šta je demokratija, ne znamo da promjene ne bole. A onda, mi volimo da budemo poltroni, da nam podaništvo bude stil života, pa djecu odgajamo tako što ih učimo da im pogrešni ljudi budu idoli, da se već u prvim godinama života dijele po nacionalnim, etničkim, religijskim i DA i NE osnovama. Mi ne znamo da ne mora sve da bude politizovano, da je normalno imati različite političke, društvene, socio-ekonomske poglede na stvarnost u kojoj živimo. Ne znamo šta je društveni aktivizam. Većina Crnogoraca smatra da je društveno aktivna jer izlazi na izbore svake 2-3 godine. I onda, kad se iole normalan čovjek, sa realnom percpecijom stvarnosti suoči sa ovom statistiokm, javlja se dosta pitanja.
Prvo, ko je odgovoran za ovo? Pa onda, je li ovo posljedica toga što se trkamo isključivo sa regionom?
Kako opoziciju nije sramota da gubi 25 godina zaredom na izborima, a da ne mijenja značajnije personalna rješenja i program? Sebi su skovali novo radno mjesto i zanimanje - opozicionar u parlamentu. Ja bih im dao rješenje za stalno, da ne troše više pare na izbore, nego to što im sljeduje iz budžeta - direktno u džep. Da se najedu.
A gospodi iz vlasti, njima skidam kapu za učinjeno, samo nastavite tako kad vam niko ne predstavlja prepreku, niti se buni. Samo da vas zdravlje posluži. I dalje budite ovako odgovorni, samo naprijed, bićemo doživotni lideri na Balkanu.
Čudan je to pojam, toliko jednostavan, a tako neshavtljiv i dalek.
Nema se kad o njemu razmišljati od Insignija i sipanja goriva.
Autor je student FPN-a
Bonus video:
