Svjedoci smo brojnih bezbjednosnih izazova 21. vijeka. Terorizam, oružani sukobi, sajber napadi, prirodne katastrofe potvrđuju opravdanost postojanja NATO-a kao najveće vojno- političke organizacije koja je ujedno i garant bezbijednosti. Naime, članstvom u NATO-u, Crna Gora postaje član društva koje čine najnaprednije države, a ne samo dio vojnog saveza.
Međutim, kao druga opcija navodi se primjena koncepta neutralnosti. Neutralnost kao alternativa zahtijeva postojanje određenih istorijskih, ekonomskih i geografskih preduslova uz naravno međunarodno prihvatanje politike neutralnosti.
Živimo na Balkanu, trusnom području, na kome su se u protekle dvije decenije dogodilo pet ratnih sukoba. Uzimajući u obzir ovu činjenicu, dolazimo do zaključka da neutralnost nije moguća na prostoru koje je poznato kao bure baruta.
Neutralnost se ne može opravdati ni sa ekonomskog aspekta. Svjetska banka potvrđuje podatke koji svjedoče o neisplativosti primjene koncepta vojne neutralnosti. Crna Gora bi morala samostalno da razvija mornaricu, brojnu i modernu avijaciju, sistem naoružanja, zaštite, obezbjeđenja. Trenutno raspolaže sa približno 2.000 vojnika, a uvođenje neutralnosti bi zahtijevalo znatno povećanje ovoga broja.
Zemlje poput Austrije, Švajcarske, Irske, Finske, Švedske mogu sebi da priušte troškove koje za sobom povlači neutralnost. Njihova jaka ekonomija i životni standard na zavidnom nivou omogućava im da se samostalno izbore sa prijetnjama koje vladaju u 21. vijeku. Često se uzima primjer Švajcarske kao neutralne zemlje koja na vojsku troši pet puta više nego Slovenija, članica NATO-a.
Prema istraživanjima, Crna Gora je 2012. godine izdavajala 1.14 % BDP za potrebe odbrane odnosno 1.2% u 2013. Za prethodnu 2014. godinu izdvajanja za sistem odbrane, za izgradnju i reformu Vojske CG iznosila su 1.22% BDP-aa. U narednih 10 godina, kako navode iz Vlade, to izdvajanje ići će do 1.4% BDP-a u zavisnosti od rasta ekonomije.
Koncept neutralnosti pretpostavlja znatno veća izdvajanja od ovih, kao i razvijanje sopstvene avijacije. Pitanje je koliko je aviona potrebno kupiti za obezbjeđivanje sigurnosti vazdušnog prostora i koliko nas razvijanje moderne avijacije košta? Proračuni navode da bi samo jedan avion, bez pratećih troškova, koštao budžet 40 miliona eura. Uz to je potrebno i razvijanje radarskih sistema, a troškove povećavaju i potreba za naoružanjem, aerodromima, rezervnim djelovima, kao i obuke pilota. Ulaskom u NATO Crna Gora ne mora da formira brojnu i modernu avijaciju. Kao članica NATO imamo mogućnost korišćenja zajedničkih vojnih kapaciteta, uz oslanjanje na svoje saveznike.
U okviru NATO svaka zemlja slijedi princip Pametne odbrane i razvija one kapacitete u kojima zemlja ima potencijala za dalje napredovanje. Naravno, iskorišćavanja prilike kolektivne odbrane ima svoju cijenu. Ona zavisi od brojnih faktora među kojima od visine njenog BDP-a, aktuelnih cijena, potrošnje građana kao i od rasta ekonomije. Godišnja članarina mogla bi da se kreće od 300.000 do 500.000 eura, što je neuporedivo jeftinije u odnosu na troškove koje nam nameće politika neutralnosti.
Sav taj novac, koji bi bio utrošen za razvoj koncepta neutralnosti, mogao bi biti efikasnije uložen u kvalitetnije javne usluge, infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo i drugo.
Uostalom, veoma je teško zamisliti ovako malu zemlju, skromnih mogućnosti kako ostaje izvan sistema kolektivne bezbjednosti.
Autorka je studentkinja Ekonomskog fakulteta i članica Atlantskog saveza Crne Gore
Bonus video:
