Husnija Redžepagić (1938-2015)
U Podgorici je, 23. februara 2015. godine, poslije kraće bolesti preminuo Husnija Redžepagić, jedan od najistaknutijih visokih funkcionera u sistemu javne i državne bezbjednosti.
Rođen je u Plavu, u poznatoj patriotizmom nadahnutoj porodici Redžepagić, čije je vrijednosti i vrline na najbolji mogući način gajio i razvijao.
Gimnaziju je završio u Beranama, a Pravni fakultet u Sarajevu. U svojoj generaciji bio je zapažen kao primjeran student i harizmatična ličnost. Biran je u studentske i fakultetske forume u kojima je na pravi način zastupao interese sudenata i rješavao njihove probleme.
Skoro čitav radni vijek proveo je u službama i organima bezbjednosti Crne Gore i SFR Jugoslavije, objavljajući vrlo značajne, odgovorne i složene poslove i zadatke. Između ostalog, bio je načelnik Službe javne bezbjednosti u tadašnjem Sekretarijatu za unutrašnjue poslove, a nešto kasnije načelnik sektora u Službi državne bezbjednosti Crne Gore, visoki funkcioner u Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova, profesor i šef katedre na Institutu za bezbjednost u Beogradu, podsekretar u Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove Crne Gore, utemeljivač i prvi direktor Policijske akademije u Danilovgradu... Imao je odgovornost da pokriva visoke dužnosti i činio je to na dostojanstven i profesionalan način, uvijek kao čovjek - nikad kao vlast.
Kao jedan od čelnih ljudi u službi unutrašnjih poslova, dao je nemjerljiv doprinos kadrovskom, stručnom i profesionalnom jačanju, osposobljavanju i osavremenjavanju ove službe, a prije svega zaštiti Ustavom utvrđenog poretka, očuvanju javnog reda i mira i zaštiti lične i imovinske sigurnosti građana. Znao je da ove vrlo teške, složene i odgovorne poslove i zadatke mogu uspješno obavljati samo moralni, obrazovani, stručno i profesionalno osposobljeni, materijalno obezbijeđeni i savremeno tehnički osposobljeni ljudi, čemu je posvećivao posebnu pažnju i dao vrlo značajan doprinos.
I nakon penzionisanja nije prestao da se bavi značajnim društvenim aktivnostima. Jedan je od osnivača organizacije penzionisanih službenika organa i službi unutrašnjih poslova, na čijem se čelu nalazio u svojstvu predsjednika u prvom mandatu.
Kao član Glavnog odbora Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, dao je poseban doprinos obilježavanju značajnih istorijskih događaja i datuma iz Narodno-oslobodilačkog rata i revolucije i stalno radio na jačanju antifašizma, jedne od največih vrijednosti koju baštini Crna Gora.
Posebno se ponosio povratkom državnosti Crne Gore, čemu je dao ogroman doprinos.
Poslove i zadatke iz bogate radne karijere obavljao je i izvršavao na najbolji mogući način - krajnje odgovorno i profesionalno, zbog čega je dobitnik brojnih društvenih i državnih priznanja i odlikovanja, između ostalih nagrade “13. maj” RSUP-a Crne Gore, “Plakete bezbjednosti Saveznog izvršnog vijeća” SFRJ, kao najvećg priznanja za uspješan, dugogodišnji rad i izuzetne rezultate na poslovima bezbjednosti, “Zlatne plakete Saveza udruženja penzionera Crne Gore”, Ordena rada sa srebrnim vijencem, Ordena rada sa zlatnim vijencem, Ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom, dva visoka odlikovanja Narodne Republike Kine i Iraka, zlatne medalje SUBNOR-a Crne Gore i zahvalnice Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju.
Bio je izuzetna ličnost, bezmjerno častan, plemenit, mudar i hrabar. Čovjek od riječi, do koje je mnogo držao. Građanski orijentisan, cijenio je i poštovao čovjeka, njegova prava i integritet. Njegov životni put nije imao stranputica. To je bio put stalnog uspona za trajno sjećanje. Volio je i cijenio ljude i na pravi način njegovao drugarstvo i prijateljstvo, po čemu će njegove visoko intelektualne, stručne, moralne, humane, radne i ljudske kvalitete i vrijednosti ostati u trajnom sjećanju onih koji su imali čast da sa njim rade, druže se i koji su ga poznavali. Ispred Podružnice penzionisanih službenika MUP-a Crne Gore
Bonus video:
