Poziv upućujem svim građanima Crne Gore, da se udružimo radi spasavanja Instituta Dr Simo Milošević u Igalu. Zašto sa lokacije nekadašnjeg hotela Tamaris? Zbog očiglednosti rezultata privatizacije.
Tender za privatizaciju Instituta traje od 28. januara 2014. Država ima ukupno 56,48% akcija Instituta (IR Fond 23,65%, Vlada 19, 19%, Fond zdravstva 10,23%, Fond za zapošljavanje 3,41%). Ukupno, 215.952 akcije Instituta su državno vlasništvo. Vrijednost jedne akcije je 155 eura. To je 33.472.535 eura. Već nekoliko mjeseci nas građane pripremaju za jednu od završnih pohara (pljački, otimačina, privatizacija) prostora i društvenog bogatstva Crne Gore.
Zemljište koje Institut posjeduje površine je oko 220.000 m2. Ukupna površina objekata je 84.000m2: I Faza 16.500m2 (P+11), soliter 3.800m2 (P+12), stara zgrada 2.800m2 (P+3; u jednom dijelu je Fakultet za fizikalnu terapiju), bivša Dječija banja 4.250 m2 (koristi se prizemlje za školu), Titova vila 5712m2 i II Faza 54.803m2 (kompleks različite spratnosti).
Sve ovo Vlada namjerava da proda za 10 miliona evra. Onaj ko kupi 56,48% akcija dobio bi imovinu vrijednosti 33,5 miliona evra za 10 miliona. I odriješene ruke da radi šta god hoće sa Institutom. Stvarno, velika rasprodaja. Tako rasprodaje ili onaj koji je grdno zadužen ili onaj što prodaje tuđe, a žuri mu se.
Nedavno sam bila na liječenju u Institutu. U razgovoru sa generalnim direktorom, g. Zoranom Bošnjakom, koji se ljubazno odazvao mojoj molbi da se sretnemo, saznala sam da je Institut prošlu godinu završio sa + 92.000 evra, uprkos brojnim nepovoljnim okolnostima poslovanja. Institut nema mogućnost korišćenja povoljnih kredita. Recimo, da bi obezbijedili radni proces poslednji kredit, revolving na godinu dana, uzeli su sa 7,4% kamate. A ranije su bili primorani i na skuplje kredite. Da li se to nadležni iz Vlade trude da otežaju rad Instituta? Stara priča o stavljanju na muke i firme i ljudi dok ne posustanu. A onda se nađe „strateški partner“. Po pravilu sa sumnjivim referencama za konkretnu djelatnost, ali nesumnjivim apetitom da jeftino kupi vrijednu imovinu. I lak na obećanjima. U privatizacionim ugovorima vrvi od obećanja za investicije, razvoj. U Igalu i Herceg Novom su tipični primjeri ovakvih prevara. Privatizacija Hercegnovske rivijere, Prvoborca i dr.
Institut postoji već šezdeset i pet godina. Na hiljade građana Crne Gore ima direktno iskustvo blagotvornog učinka liječenja na Institutu Dr Simo Milošević. I ne samo građana Crne Gore. Ugovor sa Norveškim fondom zdravstva, na godišnjem nivou vrijedan je 2,4 miliona. Institut je od 2014. u sistemu kvaliteta ISO 9001, na nivou djelatnosti ( i medicinske usluge i ugostiteljstvo). Prema Fondu zdravstva Crne Gore, mjesečne fakture su oko 250. 000 evra. Iako postoji ugovor da Fond izvršene usluge plaća u roku od 61 dan, došla sam do podatka da je Fond krajem prvog kvartala 2015. dužan Institutu vrijednost oko tri prosječne mjesečne fakture. Kao da postoji obrazac otežavanja opstanka Instituta. Fond kasni sa plaćanjem (61 dan po ugovoru + 90 dana, onako, može im se). Ministarstvo ekonomije se ne angažuje da se nađu povoljni krediti. Vlada drži mač pošto - po to privatizacije nad sudbinom Instituta.
A Institut neprekidno i uprkos nevoljama radi. Vrhunska stručnost i radna etika. Odgovornost i ljubaznost. I pored visokog učešća plata u ukupnim troškovima, čak 52 - 54%, radeći domaćinski, uspjeli su da za renoviranje ulože 530.000 evra u 2014. Kompleks II Faze izgrađen je prije skoro 30 godina. I faza je izgrađena prije 42 godine. Titova vila, zatvorena više od decenije, otvorena je za posjetioce. Razmatraju se programi za vilu, da bi se obezbijedilo samoodržavanje.
U Forumu je 28. 3. objavljen tekst g. Milorada Bata Đurovića, bivšeg direktora Instituta (1992-96), takođe apel da se Institut sačuva. „Gotovo jedinstvena kompanija koja valorizuje mikroklimu, znanje, humanost profesije, stručnost osoblja i zasluženi međunarodni ugled se očigledno dugoročno i svjesno urušava.“, s pravom tvrdi g. Đurović. Zapitajmo se možemo li i hoćemo li da sačuvamo Institut u Igalu. Okupimo se oko nečega što može da znači početak preporoda crnogorskog društva. Ne - podjele zbog mnogih varljivih obećanja. Da - udruživanje oko ovog konkretnog programa. Ovaj i drugi slični programi će da nas povežu i okupe u zdravu građansku zajednicu.
Ako smo pristali na otimanje evro po evro (na mobilni, na brojilo), možemo i dobrovoljno. Za manje od dvije godine, mjesečno po evro na mobilni telefon, možemo sakupiti tih 10 miliona za koje Vlada namjerava da proda 56,48% akcija Instituta američko-engleskom konzorcijumu. Znamo već da iza strane ambalaže i imena obično izviri neko domaće, spretno i snalažljivo, čeljade. 56,48% od 84.000m2 koliko ukupno ima u svim objektima Instituta je 47.443,2m2. Vlada namjerava da proda kvadrat izgrađenog prostora sa opremom za 210,78 evra po 1m2! Ili, možemo posmatrati samo zemljište. Državno je 124.256m2. Odnosno 84,45 evra po 1m2 infrastrukturno opremljenog građevinskog zemljišta na morskoj obali. Park oko Titove vile ima 7,5 ha, 10 miliona bi značilo 133,3e/m2 izvrsnog parka. Vila Galeb? 5712m2 x 1750e/m2 je 10 miliona. Znači, naš spretni, vjerovatno domaći, kupac 56,48% akcija, sve ostalo dobije besplatno!
Kako procijeniti šezdesetpetogodišnji renome Instituta? Kako procijeniti razvojni potencijal najviše klase zdravstvenog turizma? Koji se preko Instituta otvara (ili zatvara?!). Banjski (spa)centri nijesu rijetkost, ali Igalo ima i ljekovito blato i mineralnu vodu i vrhunski stručno medicinsko osoblje i vrhunsku reputaciju i neviđeno lijep prostor i okolinu takvog poljoprivrednog i stočarskog potencijala da se sva hrana može proizvesti u neposrednom okruženju.
I tako, nama običnim građanima Crne Gore koji se nijesmo snašli u tranziciji, preostaje da zaštitimo i unaprijedimo ono naše što još nije rasprodato. Pa, da počnemo od Instituta Dr Simo Milošević. Stara je mudrost: „Ako svako učini koliko je kadar, nećemo propasti“.
Bonus video:
