“Nije teško biti dobar, teško je biti pravedan“. (Viktor Igo)
Predložene dopune Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, kojima se predivđa da se zaposlenim ženama koje rode troje ili više djece, nakon napunjenih 25, odnosno 15 godina radnog staža, dodijeli doživotna novčana naknada, ne samo da su diskriminatorske po žene sa manje djece i manje staža, nego i po muškarce.
Zabrinjavaju podaci Monstata koji govore da je prirodni priraštaj stanovništva u Crnoj Gori u 2012. godini najniži u posljednjih 50 godina i da je u 13 opština negativan.
Nije utješno, ali ni u jednoj zemlji Evrope ne postoji pozitivan priraštaj stanovništva. U Francuskoj se rađa dovoljno beba samo za prostu reprodukciju nacije. Prema kazivanju prof. dr Mirjane Rašević, direktorke Instituta društvenih nauka u Srbiji, Francuska cijeli vijek vodi dosljednu pronatalitetsku politiku, izdvajajući 2-3% iz budžeta za borbu protiv bijele kuge. Pored dječijih, u Francuskoj postoji roditeljski dodatak za porodice sa jednim djetetom, dodatak za polazak djeteta u školu, smanjenje saobraćajnih troškova za porodice sa više djece i još mnogo toga. Francuske majke imaju pravo na redukovano, klizno i polovično radno vrijeme, razvijene su mreže vrtića koji nude usluge produženog boravka, itd.
Ako se selektivnim novčanim naknadama želi popraviti natalitet u Crnoj Gori, postavlja se pitanje popularnosti takve mjere, koja je ponižavajuća za vaskoliki ženski rod, a najviše za one žene kojima je naknada namijenjena.
U stabilnim i situiranim porodicama, gdje žene imaju zaposlenje, ta pozamašna „socijala“ stići će u vrijeme odgajanja unučadi, pa se nameće pitanje da li je namijenjena majkama, ili je to nagrada za bake koje, u nedostatku vrtića, brinu o djeci.
U nesređenim i patrijarhalnim brakovima, koji nijesu karakteristika samo siromašnog društvenog sloja, gdje žene rađaju djecu po volji muževa, stara crnogorska: „Rodi mi, ženo, sina!“, u pohlepi može da glasi: „Rodi mi, ženo, penziju!“. Te majke bi s mukom odgajale neplaniranu djecu, dok bi njihovi muževi i starija djeca trošili njihov novac.
Siromašne žene ili ne rade ili su, u poodmaklim godinama, zaposlene tamo gdje se ne uplaćuje radni staž i gdje se ne preporučuje rađanje djece. Na hiljade mladih žena sanja život dostojan čovjeka, regularan posao, složan brak i potomstvo, jer ništa od toga ne mogu ostvariti u postojećem društvenom ambijentu. Priča o doživotnoj naknadi dodatno ih povređuje.
Penzija se ne rađa, penzija se zarađuje! Zato država treba da stvori uslove da se žene na vrijeme zapošljavaju i uživaju sve olakšice koje su neophodne za rađanje i odgajanje djece, kao što su plaćeno i što duže porodiljsko bolovanje, klizno radno vrijeme i tome sl. Sve vidove novčane pomoći davati na vrijeme, za odgoj djece, a ne unučadi!
Bonus video:
