Pomračenje sunca nije bilo vidljivo, ali razne forme pomračenja svijesti svakim danom su sve vidljivije... Sa tim pomračenjima sunca je lako - ona traju tek po nekoliko minuta, dok su nas zapala pomračenja koja traju i po nekoliko decenija. A tu vam ne mogu pomoći ravnodušni zakoni astronomije.
Kada Danilović nakon odlaska iz Fronta poruči prijateljima na društvenim mrežama da budu spremni da svašta čuju i pročitaju o njemu u danima nakon obznanjivanja njegovog političkog izbora, dobijamo preciznu, pravu i poraznu sliku crnogorskog medijskog prostora. A to medijsko pomračenje nije od juče. Traje mnogo duže nego astronomske pojave poput one jučerašnje. I učinak mu je razorniji od vječnog plesa sunca i mjeseca koji nam s vremena na vrijeme priredi kakvo pomračenje. Od astronomije nazad u antropologiju: poseban fenomen su tzv. opozicionari koji svojim lepršavim nastupima zadobijaju status omiljenih opozicionara Pobjede i Informera, a da se i ne zapitaju što to znači i zašto je to tako. I što to, u ovom trenutku, govori o njima.
Novi opozicioni pejzaž se ukazuje kao razlog za optimizam. Kao uvod za ono najvažnije pomračenje - pomračenje Kralja Sunca. Tako je sebe nazivao najbogatiji francuski kralj. Tako sebe doživljavaju i palanački gospodari i njihove na sve spremne posluge.
Prilikom promocije novih ministara u Đukanovićevoj vladi, desila se jedna znakovita situacija. Niko od opozicionara nije imao prigovor na izbor ministrice Kovačević. Naravno, nejasno je zašto nekome ko se tako ubjedljivo dokazao u zdravstvu dati resor koji donosi ponajveće glavobolje - imam osjećaj da će sve ove nesrećne radnike koji se bune, traže ono za što su zakinuti, i kojih će, iz dana u dan biti sve više, uputiti na novi ministricu, a koliko god da je radna i sposobna, tu oblast bi teško sredila i kakva komisija satavljena od najvećih svjetskih eksperata. Možda je to način da se jedna zaista dokazana biografija dovede u pitanje, da se “pomrači”. Jer u ovakvom sistemu neko ko radi dobro postaje subverzivan - pokazuje da je i takvo čudo moguće. Makar i u tako usamljenom slučaju. Ali, uprkos bilo kakvim nedoumicama, ono što je znakovito bilo je nedvosmisleno priznanje opozicionara da je Kovačević dobar izbor. Što se, naravno, nije moglo desiti povodom imenovanja ostalih ministara. U svakom slučaju, to svjedoči da je moguće saglasje i onamo gdje ga ne očekujete. A to nije loše, nikad.
Marović nema račun u Švajcarskoj, slavodobitno saopštava advokat. Advokat, manirom prigradskog prevaranta, saopštava u sadašnjem vremenu nešto što je jasno i nedvosmisleno smješteno u prošlost. U tekstovima o računu supruge Svetozara Marovića nije rečeno da li je i, ako je, kada je taj račun zatvoren, tako da advokatska “prevara” sa gramatičkim vremenom teško kome može biti jasna. Ali, čim to radi, mora da računa na publiku koja će povjerovati - da današnje nepostojanje računa znači i njegovo nepostojanje u vascijeloj istoriji rečene banke i bankarstva. To je stupidniji smjer odbrane čak i od onog famoznog vapaja - a gdje su pečati. Kakvi pečati? Što bi tražili pečati na izvodima iz elektronske baze podataka? Ali ti “pečati” su stilska figura za domaće pučanstvo. Cilj je unijeti konfuziju. U stvari koje su isuviše jasne. Bolno jasne. Pomračiti ono što je bjelodano. Onaj kome je mrak prirodno okruženje u tami je nevidljiv.
Za razliku od sunca, Mugošino pomračenje nije trenutno. Ono traje već godinama. I tama je sve ubjedljivija. Čak i da Slovenija odluči da ne “kvari” “dobre” diplomatske običaje, amdasador je pomračen. Za sva vremena. Da mu reflektor ugradite u glavu, u mraku se ne bi vidio. Toliko je srastao sa pozadinom.
Bonus video:
