Kako bih volio da sam Mima Karadžić i da sa blizu 60 godina dajem izjave šta sam sve kresao, a to sam radio tako često i sa takvim šarmom da sam prezadovoljan što se zovem Mima Karadžić, glumac i faker, recimo crnogorski Kluni - samo što se ovaj inostrani oženio, pa Mimu možemo da smatramo većim Klunijem od Klunija i većim katolikom od pape kad su one rabote u pitanju.
Koje rabote, tu se sledim, jer mi pred oči izađe Mima kako se valja po krevetu, pa nešto šapuće, pa malo jeca, i vidim sve uključujući i nožne prste ovog glumca i stuži mi se kao što mi se često stuži kad spazim matorog švalera. A Mima u petak veče, čitam na nekom od portala, kaže da nikad nije krio da je baš to - veliki švaler, da mu se svašta dešavalo u životu, ali je uglavnom dobrano karao.
Već mi pada koncentracija, ne mogu da pišem o Mimi Karadžiću, o Mimi je i ovo previše, taj nadimak ukida dostojanstvo prozi, njegova gluma je niz grimasa koje su lišene smisla - jer molim lijepo, ima li većeg peha za Crnogorce nego da ih predstavlja čovjek kojem je scenski govor sveden na dranje. Kad kažem dranje mislim na dernjavu i otezanje, ojkanje i ostali primitivo koji je imao smisla na seoskim igrankama prije pola vijeka, i da nema briljantnog Mime, vjerovatno bi polako tonuo u zaborav. Ali eto, Hrvati imaju Vatroslava Mimicu, a mi imamo Mimu, i taj Mima je jedan od spiritus movensa osobenog budvanskog stila života, ili po američki lifestylea.
A ta je Budva postala takav mrak od nastambe, toliko je nepovratno smoždena za sva vremena da mi jedino na pamet pada da Hrvatima ponudimo da je bombardiraju u znak odmazde za Dubrovnik, neka osjete komšije čari granatiranja, i neka sravne one zgradurine koje je podigla naša tajkunerija dok ih je Mima zabavljao, pomalo i glumio, ulazio u njihov psihološki profil, kao pravi brandovac, glumčina koja ide do kraja.
Eto vidiš, kilavo ovo ide sa Mimom, već sam skrenuo sa teme, jer o Mimi se stvarno nema mnogo toga reći, on samo dere vrhunske ribe, i smješka se vrhunskim voditeljkama i nudi im vrhunsko vino na pjenu od mora koje se ne vidi od solitera. Ti su soliteri toliko počeli da smetaju, da je čak i Televizija Crne Gore krenula sa vrhunskom produkcijom, prvi put su opravdali dinar koji sam uložio u njih i sad mi crtaju kako je ova zemlja pljačkana, crtaju se mete tajkunima, a pošto ne umijemo sami da crtamo, nismo baš lider u regionu u istraživačkom novinarstvu kao što smo u EU integracijama, došla je ekipa Insajdera B92 da pomogne i podijeli Fejsbuk - jedni kažu svaka čast, neka se krenulo, drugi kažu to je bre kopija Insajdera, to nekome odgovara da RTCG sad roka po Budvi jer će da hapse Marovića. A kome odgovara da hapse Marovića? Eto vidiš! Dakle, sve je samo gluma i štela, takvo ti je istraživačko novinarstvo - uvijek dva loša napadnu Marović Miloša i cijelu familiju koja je, kladim se, u korektnim odnosima sa - pogođate! - dragim Mimom, dobrim duhom Budve, Mimom na pjeni od mora, herojem kome su usred frke usta puna one rabote.
Dok gradonačelnika Rađenovića policijski vod spasava od građanina G.S. čiju kuću hoće da poklope soliterom, Mima priča, citiram, dešavalo se i da me partnerka zatekne sa drugom ženom. Imao sam razne probleme. Ne mislim da je to grijeh. Sve je to za ljude. Ne planiraš da imaš dvije žene odjednom, to se desi...
I šta sad da kažem, na kraju, kako da ovaj budvanski kalambur čovjek riješi rezonski? Nikako nego da padne u blagu depresiju. Zašto? Pa zato što smo prije pet godina hapsili Dragana Marovića pa mu sudimo pet godina, pa ćemo sad da hapsimo Sveta Marovića, pa ćemo i njemu da sudimo do 2020. godine, život će proći, niko nikad neće hapsiti Mimu jer neukus nije protiv zakona, kao što niko neće popraviti Budvu koju su sjebali za vazda.
Džabe ih hapsite jer je kasno - Budva će ostati ogromna betonska favela prikovana za zemlju debelim čiodama solitera koje su podigli da bi se guzice žirile. Budva će ostati bunar duhovne bijede koju su nam u amanet ostavili lopovi - njihov žig ostaje iznad zakona, prostakluk će i dalje teći ulicama Budve koja čeka da mali potres uzburka vino u ruci bonvivana Mime, ili pokrene klizište i surva beton u more. Naravno da Mima nije krivac, on je mjera ukusa jedne kvazi elite koja se oformila u godinama pljačke i otkrila dekanter. Mima je precizna definicija budvanskog džek seta koji je obesmislio ideju grada - on je sve što bi ti mafijaši htjeli da budu - zato su mi njegove jebačke hvale dragocjene i tužne, zato Budva ostaje grad za izbjegavanje.
Ali ipak - pozdravljam Javni servis, kao što sam ga uvijek kleo, neka je krenulo, igrajmo se pravde, tajming je odličan, MANS i RTCG odigrali zajedno - sa dogovorom ili bez, nešto je krenulo na Maroviće i to nešto će narediti tužiocu Ivici Stankoviću da uvuče stomak, poravna revere i usklikne - J’acusse! i svi ćemo biti zadovoljni dok ona milijarda za autoput polako vene u sjećanju - a autoput je pred nama, a Budva je iza nas i neka mi Insajder ubrza ove epizode i kaže mi šta ćemo sa autoputem. A Budvu na pjenu od mora sam već gledao, Mimi hvala.
Bonus video:
