Slika i prilika. Ikona u kamenu. Savršen portret jednog doba i jednog društva. Hiperrealizam. I više od toga. Dubinski realizam vječitog crnogorskog udvorištva. Kada jednom ova epoha dopadne u ruke ozbiljnih antropologa i sociologa, ova epizoda imaće počasno mjesto.
U Međugorju se svojevremeno ukazala gospa, u Dragovoljićima se nedavno ukazao gospodar. Tek ćemo da vidimo da li će gospodar, u turističom i privrednom smislu, za Dragovoljiće i širi prostor, značiti koliko gospa za Međugorje. Ako bude tako, brzo će i strateški investitori u Dragovoljiće. Kupiće neko od njih čitavo selo. Mogao bi to da bude i značajan impuls za razvoj kulture u čitavom kraju. Recimo, za svaki sljedeći premijerov rođendan, da se oko kamene ikone okupe miloljubivi pjesnici, da se besjedi i recituje. Iza ponoći, uz logorsku vatru koja osvjetljava lik na stijeni, pašće i pjesma, sotto voce. Kuda ono Zeta teče...
Portret u kamenu je jedan od apsolutnih vrhunaca crnogorskog ovovremenog ludila. A teško je razlučiti da li je govorljiviji sam artefakt, ili elaboracija autora koncepta. Da vidimo. Čovjek je odlučio da svoju fascinaciju učini vidljivom svima. Čak je uključio i majku. Posebno znakovit detalj je kada iskazuje žal što još nije imao priliku lično upoznati svog vladara. Kaže - “Bio bi to vrhunac moje karijere”. Ovo je vrlo zanimljivo. Karijera podrazumijeva profesionalnu oblast i neko ozbiljno zanimanje. Kakva je karijera koja bi vrhunila u jednom upoznavanju? Kako se zove onaj čija karijera je krunisana ličnim kontaktom sa moćnikom?
Kada kaže da on želi i smatra pravednim da naslikani bude kralj, ovaj nesumnjivo govori iz srca. I ne samo svoga. Kaže - On je već kralj. I nije svjestan koliko je razoran njegov zaključak. “Vlada već 25 godina, i treba da bude kralj. To je dinastija”, veli ovaj čestitar, jer, podsjetimo, slika je zamišljena kao čestitka njegovom političkom idolu za rođendan. Nije baš slet, ali nije ni mnogo daleko. Rođendanski slet sa jednim učesnikom. Premijerov dragovoljac.
Titove slike su visile u kancelarijama i učionicama (a potpise su kačili po brdima i livadama; što bi značilo da je Broz ipak bio predstavnik kulture pismenosti), ali, ovo je korak naprijed. Budući da smo nedavno čuli da se na Lovćenu nalaze “sedam Petrovića, Đilas i Đukanović”, možda bi se od Lovćena mogao napraviti naš Rašmor. A mauzolej da prodaju Restisu ili Šinavatri, da se napravi kockarnica na najvišoj nadmorskoj visini.
Zapravo, nije lako odabrati registar reakcije na ovakav događaj. Kombinacija žanrova. S jedne strane, stvar je urnebesna komedija, ali nemoguće je ignorisati momente koji asociraju na duh distopije. Veliki brat gleda sa stijene, ili sa neba - bitna je moćna simbioza sa prirodnim silama. Odatle do proglašenja božanstvom samo je korak. Ali, ne treba žuriti. Prvo kralj...
Uzgred, dragovoljac nije baš sasvim originalan. Sjetite se, prije nekoliko godina bila je aktuelna priča o portretima i odabiru aktuelnih likova koji su islikavani po crkvama SPC u Crnoj Gori, posebno u podgoričkom hramu. Džomić objasni da je i tamo Milo. Naravno, biće zanimljivo ako ovaj gest vladaroljupca iz Dragovoljića inspiriše i crnogorsko lokalpatriotsko nadmetanje. Ako krene virus oslikavanja stijena po Crnoj Gori. Pa iznad Mojkovca osvane Duško u kamenu, sa Veljovićem (u pozadini) koji ide gratis... A po primorju, od Budve do Herceg Novog, portreti grbaljskog Markuzea.
Opet, možda je u pitanju i neki magijski ritual. Nije isključeno da je ovo crnogorska verzija Slike Dorijana Greja - sa mnogo manje suptilnosti, naravno. Premijer u varijanti Dorijana Greja ne bi bio pošteđen starenja, kao kod Vajlda, već, recimo - političkih poraza. Mada, za to nije potrebna magija, dovoljna je ovakva opozicija.
Bonus video:
