Ne bi me začudilo da je Di Kej smjestio Milu i put u Abu Dabi. Posebno doček. Jer kome bi palo na pamet da podmetnete Predsjedniku države sa hiljadugodišnjom tradicijom ministra za vještačku inteligenciju Ujedinjenih Emirata. Koji postoje koliko i Prva banka. Od 1901. ili nešto slično. Takvu podvalu je mogao da spakuje samo Kneževićev kreativni tim koji već desetak dana baca u konopce i na pod Oca nacije. A tek kad su se, Predsjednik wild beauty Montenegra i ministar vještačkih Emirata upustili u razgovor, postao sam siguran da iza svega stoji Di Kej. Zavjera neviđena dosad, protiv naše vječne države, Partije, promocije u Golubovcima i školskog druga Miga. Šta je nego strašna provokacija izražena spremnost ministra Al Olame “za transfer ne samo znanja, već i novih tehnoloških dostignuća u Crnu Goru”. Zeza li ovaj našeg Predsjednika, pitao sam se gledajući udarni prilog na Javnom servisu. Tek što smo zajedno sa Milom odgledali Duškov video u kome gradonačelnik glavnog grada konvertuje dolare u eure, u lobiju DK hacijende, potom ljubi i grli darodavca a onda vješto trpa koverat u unutrašnji džep novog i za promociju u Golubovcima obučenog odijela, neki tamo ministar Emirata, osnovanih koliko juče, nudi Gospodaru vještačku inteligenciju i transfer tehnologije.
A tek kada je Al Olama rekao Milu da je baš „zahvaljujući vještačkoj inteligenciji i algoritmu koji su napravili moguće dijagnosticirati bolest tuberkuloze brže i bolje od bilo kog ljekara“! - Ovo mora da mi je smjestio onaj iz Londona, nedostojan da mu se ime pomene - reče sebi u bradu Predsjednik. Okretao se oko svoje ose i ministar za vještačku inteligenciju, očekujući da vidi negdje Duškovu kameru, koja ga snima baš u momentu kada Al Olama izgovara tu rečenicu - da je njegova mlada zemlja spremna da nam isporuči robote koji će zamijeniti naše ljekare. I to one iz Brezovika, koji su specijalizirani za plućne bolesti, a prema kojima Milo ima posebnu obavezu jer su u blizini Rastoka, gdje se nalazi porodična kuća, a sjutra Muzej Oca naše stare nacije.
Da nije bilo što je bilo, na ovaj put sa Predsjednikom bi išao i njegov generalni sekretar. I školski drug Di Keja. Migo, dakle. Kakav bi to tek susret i fotografija bili - na kanabeu sjede Milo i Migo a u sredini, među njima, ministar za vještačku inteligenciju Emirata. Dakle, Al Olama. A ne Ulama, kako bi ga Migo odmah počeo oslovljavati. Zbilja, mogao je Di Kej, ako ne zbog države a ono radi školskog druga Miga i njegovog puta za Abu Dabi, da pomjeri emitovanje onog strašnog i nedostojnog spota!? Kad je znao koliko se Migo znoji pred Šefom na promociji u Golubovcima, mogao je Duško lako zaključiti kakvo bi uzbuđenje preplavilo duh i tijelo školskog Miga da se našao u malom avionu sa Predsjednikom na letu za prijateljski Abu Dabi. Mogao je DK da pomjeri puštanje spota i zbog sada već bivšeg druga Mila. Koliko bi samo njemu bilo lakše da mu je u razgovoru sa ministrom za vještačku inteligenciju Al Olamom društvo pravio gensek Migo sa prirodnom inteligencijom. Ne bi zapalo Al Olamu da vrijeđa Predsjednika transferom tehnologije kada bi ga Migo dohvatio pod ruku, zagrlio, poljubio, i počeo da ga u ubjeđuje kako su ministrovi Al Olame, u stvari starinom Crnogorci, od Ulama, iz Katunske nahije i kako je Zoran Ulama njegov bliski rođak. Sludio bi Migo prirodnom inteligencijom onog mladog ministra za vještačku inteligenciju, toliko da ovom ne bi palo na pamet da Šefa zbunjuje i plaši robotima koji su bolji od naših najboljih ljekara. U stvari, da nije bilo što je bilo, i da Migo nije uhvaćen u konverziji, a potom pušten na slobodu u nedostojnom klipu, da je dakle Emiratima saopšteno da će sa Predsjednikom Milom u delegaciji biti i generalni sekretar Migo, siguran sam da bi vlada u Abu Dabiju, umjesto pomenutog (ili podmetnutog) poslala drugog, recimo ministra finansija, da dočeka naše prvake. I sve bi onda prošlo u najboljem redu. Ministar finansija Ali Di Kej bi se izgrlio i sa Milom i posebno Migom, obavijestio ih o kursu dolara u Emiratima, kretanju provizija, da bi na kraju razgovora izvadio dva kofera i predao Migu. Po dogovoru sa Šefom. U jednom bi bili dolari i u drugom bi bili dolari, kako bi Migu, kad sleti u Golubovce, bilo lakše da prijavi prtljag:
- Ovdje je 50 hiljada za konverziju, a ovdje 50 hiljada za Partiju - jednostavno bi rekao Migo.
Uz napomenu cariniku, bratu inače predsjednika Privrednog suda Jovanića, da ne dira Mila jer je kod njega 100.000 u džepu, pošto je tako dogovoreno u četiri oka, od kojih su dva pripadala Predsjedniku a dva ministru finansija Emirata Di Keju.
Ali, lako je meni sada raspredati šta bi bilo da nije (onoga) bilo. Nego, treba se staviti u kožu Predsjednika. Zaista je on britva. Država gori od emitovanja 4 nastavka Radojičićevog Kuma, a on bira Veskobara za predsjednika KSCG. “To je bilo prije snimka”, reći će za odbranu vazda spremni Grk Drale i Nova Ivana. “Prije snimka” će tako ostati da se bilježi kao ono BC! Before Christ. A onda after snimka - ništa više neće biti isto. Da se suočio sa tom činjenicom Predsjednik bi dobro razmislio da li da leti za Emirate. Ne sluteći da ga i tamo čeka iznenađenje u režiji nedostojnog Kneževića. Da mu je čak tamo nekad najbolji drug Di Kej, ili na našem Duško Knežević, spremio za doček ministra vještačke inteligencije. Al Olamu. Koji će mu pričati o robotima i plućnim bolestima. Kakav debakl. Bravo ti ga, Duško.
Bonus video: