STAV

Procijeniti neznanje

168 pregleda 10 komentar(a)
Švajcarski franci, Foto: Shutterstock
Švajcarski franci, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 08.02.2015. 09:39h

Pišem u ime svoje struke, ličnih i profesionalnih top kompetencija i jasnog stava prema kvalitetnom ekonomskom razvoju Crne Gore. Pišem ovo iako ne moram i sigurno mi je zabranjeno od crnogorskog straha življenja i odgovornog rada. Međutim, ovo je nevažno za temu stambenih i ostalih kredita koji su uvezani za švajcarski franak.

Činjenice

Da, tačno je: nijedan crnogorski odgovorni i svjesni klijent nikada nije trebalo da uzme ovu vrstu kreditnog proizvoda. Da, tačno je: veliki broj ljudi/zaposlenih iz banke su uzeli ove kredite, zapostavljajući svoje znanje, ako su uopšte imali znanje pošto im banka da rade za nju, nije tražila da budu stručnjaci, već poslušnici i ogovarači. Da, tačno je: mnogi su uzeli kredite vezane za švajcarce jer nisu mogli da plaćaju rate eurskih kredita i time sebe diskvalifikovali u odnosu na veliku većinu odgovornih kreditnih dužnika u CG. Pa šta - čovjek pravi greške iako ima dovoljno informacija da donese zdravorazumsku odluku. U pitanju su krediti na preko 25 godina i takav vremenski period u savremenosti oduzima jedinki pravo da bude poslovna i odgovorna persona, čak i u široko proklamovanom neoliberalizmu. U vremenu gdje su poslodavci jasno u ratu protiv svojih timova, onda su sve odluke koje se donose na osnovu kratkoročnih povoljnosti logične i legitimne, a možda ekonomski nepotkovane.

Da, tačno je: u pitanju je banka koja je formirana u jednoj ekstremno desničarskoj alpskoj prigraničnoj prebogatoj oblasti, zadrigloj u svakojake korupcionaške aktivnosti sa baćuškama i ko zna još kim. Da, tačno je: u pitanju je banka koja je trebalo da bude likvidirana 2007. godine, prije Velike krize, kada se tadašnji njemački privremeni vlasnik povukao uvidjevši u kakvo je strukovno i bilansno smeće ušao sa kapitalom. Da, tačno je: u pitanju je banka koja ima tekuće slabašnu zaštitu Evropske komisije, a trebalo bi da bude izbrisana iz anala bankarstva potezima svoje države, pošto su radili sve što jeste najmanje bankarski posao. I, da tačno je: osim jednog sjajnog direktora, koji je pobjegao glavom bez obrzira iz CG zbog neznanja lokalnog tima, banku su uvijek od osnivanja vodili da ne da bude zdravi finansijski subjekt na lokalnom tržištu i to rade i dan danas. Ali, ni to nije važno.

Šta (ni)je urađeno

Šta je posao sudija u ovom sudaniju klijenata koji grcaju pod ratama sa limesom rasta druge valute dugovanja prema beskonačnosti, a marginlanim iako ne zanemarljivim potencijalom pada, i banke koju je i tada prije koju godinu i sada bilo briga za klijente, tržište, proizvode, profesionalnost.

Prvo, očigledno svi klijenti nisu potpisali potvrde da su upoznati sa rizicima promjene valutnog kursa CHF-a, ali jeste velika većina. Međutim, kada se iščita literatura i slijede dobre bankarske prakse onda banka mora dokazati da je ponudila hedžing, jednostavni dopunski proizvod kojim se predlaže zaštita od promjene kursa. To banka ne može ni da potvrdi ni da dokaže, jer ni sami nisu znali šta prodaju i čime se bave u vezi ovih kredita. To posljedično slabi pravnu argumentaciju u vezi potpisane potvrde, jer ta potvrda jeste legitiman dokument, ali ekonomski i finansijski je nevažan sa stanovišta dobrih bankarskih praksi, posebno ako nema u pozadini stvarni finansijski papir kojim se dokazuje da su se klijentima pružene informacije kako da se zaštite od promjene kursa. U ovoj ravni je banka na oštrici dvosjeklog mača, i zato se tekuće ulažu sredstva da se sudanije svede na potrošnju vremena, a ne na razrješenje problematike.

Drugo, u novembru prethodne godine kompanija na koju je banka u prethodnom periodu prebacila u postupku čišćenja bilansa značajan dio ovih spornih i sumnjivih potraživanja je uz proaktivne i odgovorne direktore kontaktirala zbog sravnjenja sve klijente u CHF-u i najavila da može doći do teškog naknadnog poremećaja, koji se desio polovinom januara odlukama Švajcarske centralne banke. Samo je jedan klijent odlučio da im ne povjeruje. To banka nije uradila jer su naravno nezainteresovani za svoje klijente, a iz neznanja pažljivo ne prate događaje na globalnim tržištima. Treće, od nedavno austrijski stručnjaci su preko njihove centralne banke počeli da objavljuju jasne strukovne tekstove kojima u cjelosti dokazuju da su krediti u švajcarcima potpuno nepromišljeni i nedorađeni bankarski proizvodi. Svaka ova nedorađenost jasno određuje pravnu odgovornost bankara.

Četvrto, naši regulatori, posebno guverner/ministar/guverner koji ima neupitni strukovni profil koji ovo može izboriti, treba da sagleda suštinu: proizvod nije bio tržišni jer su svi ostali bankari u CG odlučili da ne budu prevaranti ili ignoranti (svejedno) prema svojim klijentima. To neznanje može i treba da riješi država i regulator. To je jedina prednost crnogorskih specifičnosti u odnosu na šezdesetak hiljada hrvatskih potrošača i dvadesetak hiljada srpskih klijenata. Ovdje je u pitanju mali broj porodica, birački skoro nevažnih. Ali, ovdje je u pitanju mnogo jednostavnija sistemska istina - jedna banka i jedan proizvod. U vezi proizvoda vezanog za švajcarce nije bilo tržišta jer nije bilo konkurencije, koja pruža najoptimalniju informaciju klijentima da se u mjeri mogućeg objektivno informišu o prednostima i rizicima predmetnog proizvoda.

Potrebna regulativa

U odnosu 75% odgovornosti banke i 25% odgovornosti klijenata u momentu nedavnog ukinutog fiksiranja kursa, treba presjeći javne i tajne kapacitete iznurivanja klijenata i donijeti regulativu, koja će potom pomoći sudu da okonča postupak čak i u ovoj pred-fazi ispitivanja argumenata. Klijenti su krivi jer su potrčali da riješe stambena i ostala pitanja ne sagledavši vrijeme kao segment zaduženja, a u tom vremenu sakriven detalj promjene kursa. Kretanja oko švajcaraca su to ogolila i zato su nepotrebna plačinjanja o “dužničkom ropstvu“. Banka je i kriva i odgovorna, jer je strukovno netačno odbranila svoju labavu poziciju da su možda informisali klijente. Nisu, jer nisu im predložili pravilnu zaštitu od valutnog rizika. Potpis na papiru o upoznavanju o preuzimanju rizika nije isto kao i bankarska eksplicitna preporuka o posjedovanju instrumenta koji vas jedino štiti od valutnog rizika, a to je banka bila obavezna da pruži klijentima i sada na sudu dokaže da je tako pravilno bankarski djelovala.

Banke obavezne da budu uz klijente

Nemam nikakav profesionalni i lični razlog da pišem ovaj tekst. Međutim, profesionalno je za gađenje slušati trenutne stavove koji su miljama daleki od struke i validne literature, kojima se ne sagledava stvarno stanje na tržištu, a to je jedino važno za lokalne klijente, lokalnu vlast i lokalne regulatore, i lokalne bankare. Ovdje je samo jedna banka odobravala kredite vezane za CHF. Zato je austrijski ministar nedavno ovu ružnjikavu školjku sa zaposlenima prodao za bijednu bagatelu Amerima, da država i struka jedne kvalitetne zapadnjačke zemlje nikada više nemaju dodirne tačke sa prljavom i neposlovnom strukturom koja je ima(la) licencu za poslovanje kao banka.

I, da, nisam šaptač niti svjedok. Jesam ekonomista, finansijski i razvojni profil sa stalno unaprijeđenim znanjima i kompetencijama da me to čini nezapošljivom na ovom tržištu, jer imam profesionalni stav i imam moralni integritet. Pa šta, bar je armija koja mene lično diskvalifikuje brojna? Posao je sudije da sagleda pestotinjak klijenata i ne obazire se na banku, jer za dati proizvod niti je bilo tržišta, niti uporedivnosti, niti konkurencije a to su elementi koji svakog sudiju čine jakim da donese kvalitetnu odluku i objektivno i uravnoteženo sagleda oba potpisa na ugovorima. Administracija i regulatori bi trebali da im pomognu u tome, a da li će zavisi od njihovog straha od ambasadora, a to ne bi trebalo da presuđuje oko važnih pitanja struke i razvoja crnogorskog tržišta. Bez dvojbe, razvoj bankarskog tržišta je jedina uspješna reformska priča i to treba da nastavi da bude. Ali, u novoj eri razvoja ovog i regionalnog tržišta, bankama je sistemska i institucionalna obaveza da budu uz i sa klijentima, a ne da ih tretiraju kao nužno zlo.

P.S. A, kao fusnota: krivično treba ispitati da li je bilo selektivnog internog odobravanja diskontovanja na švajcarce, jer bi tada posao suda bio stvarno lak i efikasan.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")