Sretoh se slučajno sa negdašnjim drugarom. Jedva se prepoznasmo. Odmah otpoče razdragano:
- Kao što znaš, ja sam ti sada univerzitetski profesor. (Ne znam, pomislih). Predajem na Ju-di-dži i Dži-gi-dži univerzitetu. Držim ti katedru sa više predmeta. Sad sam zaboravio kako se zovu. Zbog silnih obaveza prepustio sam to svojim saradnicima da rade meteorski.
- Misliš: mentorski, istrčah se.
- Pa, to sam i rekao, ne prekidaj me! Znaš, u školi sam uvijek bio u magarećoj klupi. Unaviđeli me nastavnici, pa sam padao više puta. A ja brzo izučio nauku. Onu pravu: životnu. Krao ispočetka jaja iz kokošinjaca, kasnije čokoladice iz samoposluga. I vidiš dokle sam doguro. Šta sve imam! Čokoladice su mi posebno digle rejting. Postao sam čak i partner Vladi. A njih, nastavnike, golje jedne, nema pas za šta da ujede. - A otkud univerzitetski profesor, fakultet, magistratura, doktorat?
- Bogati, đe ti živiš? Ili se, možda, sprdaš? Kupio, naravno, ko i sve dosad. Platio pošteno. Svojim parama. Nisam ukrao. Jes da mi je malo i stranka pripomogla. Ali, samo časno i pošteno. Istina, ima i nekih što falcifikuju diplome. Bože, dno dna. Jedan je tako nesmotreno zbog lažne diplome dobio pravosnažnu presudu: tri mjeseca. A sudija nije pravosnažno napisao: pravo u Spuž, pa smo se snašli.
Poslali ga pravo i snažno na olimpijadu. Doduše, ne na tri mjeseca, nego samo na mjesec dana. Da izvještava, ne da falcifikuje diplome. A i bolje su dnevnice na olimpijadi nego u Spužu. Drugi naš funkcioner opet nešta muljao sa diplomom. Gegaj malo do druge funkcije, rekli smo mu i tako završili stvar!
I sad neki Buhalis iz neke Velike Britanije optužio našu ministricu - naučnicu Sanjicu da je prepisivačica. Za Oksford i Veliku Britaniju ja nijesam ni čuo, a našu malu Crnu Goru svak zna. I univerziteti: Atlastrend, Mediteraneotrend, Karićtrend, Čumetrend u cijelom svijetu priznati su brend. I bližoj okolini. Posebno, bližoj okolini. Utrkuju se tako, međusobno koji će bolju poziciju steći na referentnoj Šangajskoj listi. Pa su na toj listi daleko nadmašili prvo mjesto, te se zato na njoj ne vide.
U rukovodstvu sam ti najjače, DRP-S partije. Sada vedrim i oblačim. Vedrim za naše, oblačim za njihove.
- Oblačiš garderobu - priupitah.
- Ma kakvu garderobu, glupane, osvjetljavam i smrkavam! Ko Bog. Bog i batina. Samo što meni više leži batinanje, pa njima smrkne. Inače, mi ti radimo isključivo po zakonu. Tu skoro smo sa koalicionim partnerom S-DRP napravili aneks demoktratsko-socijaldemokratskog ugovora gdje je tačno definisano koja direktorska mjesta će popuniti naši, a koja njihovi kadrovi. Jasno i precizno. Da ne bude da mi tu nešto zakulisno muljamo. Tako da nas ne može ona tužna reakcionarna opozicija optužiti za partijsko zapošljavanje. I nepotizam. Kad je već riječ o kadrovima imamo mi glavnog kadrovika Svjetlanu, odnosno glavnu kadrovičkicu, da budem jezički rodno senzitivan. Ona osvjetljava budućnost naše djece. Luča mikrokozma. Ako se radi o državnoj upravi. I u EPCG i CGES ukoliko je u pitanju
Vladin projekat osposobljavanja pripravnika.
- Znam vaše, a naše djece? - omače mi se.
- I vaše, ako su naša. Šta se čudiš, sifonu jedan? Šta: ako smo ih mi pravili? Ne, bukvo jedna bukvalna, nego: ako vaša djeca imaju našu partijsku knjižicu, ako pripadaju nama, možda se mogu i zaposliti. Ona, rekao sam ti već, o svemu odlučuje. Ona ti je alfa i omega. A i muž joj je visoki partijski funkcioner i član masne, pardon, masonske, moćne lože. Šta, kako to činimo? Pa tako što se prvo nacrta mjesto za tog i tog kandidata, po slovu našeg demokratsko-socijaldemokratskog DRP dogovora, pa se onda raspiše konkurs. Da bude legalno. I transparentno.
- Šta, ako se javi neko sa boljim uslovima, recimo boljom prosječnom ocjenom, kad je riječ o mladima bez staža? Mislim radnog, ne partijskog.
- E, tupane jedan, toga smo se davno dosjetili. Kakav fakultet, kakva srednja ocjena, kakvi bakrači? Ti još živiš u mračnom srednjem vijeku. Sad je Svjetlana, svijetli dvadesetprvi vijek, treći, još malo pa četvrti milenijum! Mi imamo svoje kriterijume. Damo test koji sami napravimo. Može nečije dijete završiti sa najboljim ocjenama, kako ono reče, na Sorboni ili Harvardu, svejedno, neka to baci u smeće.
Mi i uradimo test za naše odabrane i sve čisto ko suza, i po zakonu. (I namješteno, po Etičkom kodeksu državnih službenika i namještenika - samo što ne dodah.)
- Po zakonu, vašem partijskom? Pa više vrijedi taj prepisani, ili od drugog urađeni test, nego sve godine znoja na prestižnom fakultetu i svi ispiti velikim trudom i znanjem položeni?
- Više, naravno. Nauka je to, brale moj, nije se sa njom igrati. A i budućnost naše djece je u nauci!
- Vidim - rekoh.
Bonus video:
