Kad pomislite da rečenica iz nekog saopštenja „izgleda konfuzno“, pročitajte još nekoliko puta i neće biti konfuzna. Izgled vara, a tek kad se posvetite nekoj glupoj rečenici iz će te čuti da zvuči sasvim smisleno. Evo primjera:
"Možda već sljedeće sedmice, ukoliko vremenske prilike budu dozvolile, počeće „osvježavanje“ fasada na zgradama u Ulici slobode, projekat vrijedan 190 hiljada eura, za što će dio sredstava obezbijediti Glavni grad a dio iz donacija".
Dakle, ključna riječ iz ove rečenice je „možda“, riječ kojom kad počnete rečenicu, sve što slijedi nakon nje može da se opovrgne. „Mogu ja sada svašta da vam obećam, ali neću da posle ispadne da lažem“ WITB. Nema veze što rečenica nije smislena, bitno je da neko pominje pare i donacije.
Žiro račun za pomoć gradu otvoren je kod Prve Banke, a sve što treba učiniti jeste ispisati uplatnicu sa naznakom: „Za ljepše lice Podgorice”. Cilj je osvježiti fasade u centru grada, dotrajale su, “zrele” za obnavljanje.
Licimjerno je tražiti od građana da se uključe u akciju sređivanja fasada, jer vlast igra na ideju sentimenta, da se građani smiluju kad vide stare i oronule fasade pa da nešto uplate na taj račun otvoren kod Prve banke.
Podgoricu su bombardovali svi. Iz ne baš jasnih razloga bombardovali su Podgoricu i saveznici, rušili su ono što nisu porušili prethodnici, ali je ipak Podgoricu dokrajčio njen dugogodišnji gradonačelnik Mugoša. Na “što” liči Podgorica? Na sve osim na grad, na sve osim na glavni grad.
Dovoljno je pogledati na Ulicu Slobode iz pravca Gorice. Nijedna zgrada nije istog oblika, boje, a ni materijala. Ne ide da se poredimo sa Parizom u bilo kom smislu, ali treba imati u vidu da postoji zakon koji propisuje izgled roletni i boju, a o fasadi da ne govorimo.
U Podgorici je zidao ko je htio i kako je htio, nicale su nakaradne zgrade, a savremeni graditelji su se navukli na eloksiranu bravariju.
Autor knjige „Sivi vuk“ Džerard Vilijams prije nekoliko godina bio je gost na sajmu knjiga u Podgorici. Tvrdio je da posjeduje sve informacije vezano za Drugi svjetski rat. Spremali smo se da mu postavimo pitanje o bombardovanju Podgorice, ali smo odustali. Vratit je ne možemo, sve i da nam neko makar da lažnu informaciju o razlogu tog savezničkog bombardovanja.
Treba srediti fasade, ali nije loše u prolazu podići pogled i postati svjestan kako izgleda naš glavni grad, koji nikad nije bio divan, nije bio prelijep, ali je bio mnogo ljepši nego danas. Podgoricu bombarduju neukusom već četvrt vijeka, svakodnevno!
Nisu sačuvali nijednu staru zgradu, park i ulicu. Svemu su ogrnuli seljačko ruho.
Sad bi da kreče, a da plate pola građani, a pola oni (grad).
Bonus video:
