Danas se navršava godinu dana od ispraćaja u vječnost poštovanog i časnog čovjeka Milosava-Madža Kneževića. Pisati o njemu i njegovom životu velika je odgovornost i privilegija jer iz njegovog bogatog i svestranog života treba odabrati ono što ga je najviše karakterisalo i predstavljalo, a to je teško upravo zbog toga što je on čitavog život bio satkan od najvećeh vrlina: zračio je plemenitpšću, otmenošću, i, nadasve, hrabrošću.
Rođen je u poznatoj i cijenjenoj nikšićkoj porodici Kneževića, koju su odvajkada krasile vrline poštenja, slobodarstva i privrženosti zavičaju. Svoje slobodarstvo potvrdili su u NOB-u, aktivnim učešćem Madža i njegove braće. U rodnoj Župi završio je osnovnu školu, gimnaziju u Nikšiću, a Ekonomski fakultet u Zagrebu. Nakon studija vraća se u rodni kraj, gdje slijedi vrlo uspješna radna karijera.
Prvo radno mjesto bilo je u Trgotekstilu u Nikšiću, a nakon toga posao u Regionalnoj komori. Iz Regionalne komore imenovan je za generalnog direktora pivare Trebjesa, gdje je uspješno radio tri mandata, zatim potpredsjednika Privredne komore Crne Gore, a kasnije predstavnika Privredne komore Jugoslavije sa sjedištem u Bariju, i direktor Fonda PIO, gdje završava svoju radnu karijeru. Na svim ovim poslovima se istakao kao vrlo uspješan organizator, sa izvanrednim sposobnostima i uspjehom gdje god je radio.
Svojim radom urezao je duboke tragove svoje stvaralačke ličnosti i uspješnosti. Kao takav, bio je vrlo cijenjen i omiljen u svim sredinama gdje je radio. Druženje sa njim bilo je veliko zadovoljstvo, velikim opusom znanja i životnim iskustvom plijenio je pažnju i uvažavanje. Za njega je posao ekonomiste bio više od profesije, doživljavao ga je kao javno dobro od značaja za razvoj boljeg i uspješnijeg društva. Njegova izuzetna lucidnost i britkost u dijalozima i ocjeni društvenih prilika bila je prepoznatljiva i, tako izrečena, imala je svoju težinu i isticala ga je od drugih. Kao vrstan ekonomista i uspješan poslovan čovjek dobio je mnogobrojna priznanja, među kojima je Trinaestojulska nagrada za rezultate u privredi, Orden rada sa zlatnim vijencem, Orden Republike sa srebrnim vijencem, te mnogobrojne povelje, plakete i nagrade.
Među velikane koji su rukovodili Pivarom spada i Madžo; to je period najburnijeg razvoja u njenoj stogodišnoj istoriji. Tome u prilog ide činjanica da je, stupajući na mjesto direktora 1966. godine, Pivara imala realizaciju od oko 50.000 hl piva godišnje, a da bi 1978, kada je napustio fabriku, realizacija iznosila 350.000 hl. Madžo je tačno procijenio da se fabrika nalazi na prekretnici: ostati na starom ili ići u nove investicije. On se odlučno opredijelio za nove investicije, za ono što je budućnost jedne savremene pivare. Odlučio se za modernizaciju i automatizaciju fabrike, što je značilo veoma mnogo i što je otvorilo nova radna mjesta.
Samo takvim radom mogao se očuvati kvalitet i proizvodnja piva, što je postala tradicija. Potvrda tome je Povelja Međunarodne selekcije u Briselu 1971. godine kojom se nikšićkom pivu priznaje vlastita tehnologija i prepoznaje se kao 5. svjetski tip piva. Sva međunarodna priznanja Pivari zasluge su generacija koje su radile u fabarci i bile su dugoročni kapital. Mnogobrojna priznanja Pivari bila su imperativ daljeg unapređivanja i čuvanja kvaliteta piva, što je Madžo u periodu dok je bio direktor, smatrao i svojim ličnim impertivom.
Raditi i rukovoditi u jednom tako složenom sistemu kao što je Pivara bio je izazov, bilo je potrebno ogromno znanje i energija da se ostvare zacrtani planovi i pri tome očuva stečeni renome nikšićkog piva. S pravom se može reći da je Madžo Knežević svojim radom u Pivari postigao sjajne rezultate koji su krunisani mnogobrojnim nagradama i priznanjima, a to mu je bila velika satisfakcija jer je u ogromnoj konkurenciji na tržištu proizvođača piva, Nikšićka pivara očuvala ugled, tradiciju i kvalitet. Zato je ponekad znao da kaže: “Znam da ima dosta stvari u mojoj radnoj karijeri koje sam dobro uradio, na koje sam ponosan. To što sam tako radio, smatrao sam svojom građanskom dužnošću”.
Jednom riječju, životni put Madža Kneževića je bio put pregaoca i uspješnog čovjeka sa mnogo vrlina koje se teško stiču, a još teže čuvaju. S pravom se može reći da se za svoj životni put Madžo Knežević opredijelio i pri tom sačuvao sve svoje vrijednosti. Veoma je smislena njegova životna aksioma, koju je često izgovarao: “Da imam mogućnost da još jednom proživim svoj vijek, ništa u njemu ne bih mijenjao”.
To je izabrani put uvaženog i priznatog privrednika i društvenog poslenika koji se ne može zaboraviti.
Bonus video:
