Razumjeti vrijeme u kojem živimo, može nas učiniti ili srećnijim ili manje srećnim, ili „dobitnikom ili gubitnikom u tranziciji“, popularnim i priznatim (ili osporavanim) za života ili mnogo nakon odlaska u onostrano. Ali, za mnoge odluke koje se tiču velikog broja građana, neophodno je razumjeti vrijeme i prostor u kojima i o kojima se te odluke donose. Taj vremeno-prostor je naša kolektivna aura. Vremeno-prostor je kontinuum. Prošlost - sadašnjost - budućnost.
To se čita iz prostora gradova, iz stvaralaštva svake kulture i civilizacije. U svakoj pravoj književnosti, poeziji prevashodno, to se očigledno potvrđuje. Razumijemo nešto saopšteno prije mnogo generacija, kao što će razumjeti i generacije mnogo poslije naše. Zbog univerzalnog u konkretnom vremeno-prostoru, koje je umjetnik dotakao. Ima jedna šaljiva dječija pjesma Čika Jove Zmaja, napisana u XIX vijeku, prije oko sto pedeset godina. Ovih dana vidimo njenu univerzalnu poruku. Očigledno, i kao gorku ironiju, u apsurdnoj stvarnosti. U Crnoj Gori, u XXI vijeku.
MALI BRATA
Dočepo se mali brata, Očevoga sata, A sat je od zlata, Pa ima i vrata. Ala je to lepo! A na uvo kad ga metne, Tad se čuje neka zveka, Sat govori tika-taka Brata misli hoće mleka! Ala je to mudro! Zalio ga slatkim mlekom, Nekoliko puti, Brata misli sat se najo, Pa sad zato ćuti. Al se razumemo! Sad su siti obadvoje, I satić i brata, Obadvoje sada ćute, A kad dođe tata, Al će biti gužve!
O metodama dočepavanja vlasti u Crnoj Gori, znali smo već dugo. Najnovije svjedočenje o tome iz najužeg kruga vlasti koja je zarobila našu sadašnjost i budućnost (zlatni sat - vrijeme). U ovoj epizodi, domaće, decenijske, političko - krimi serije „Dočepavanje zlatnog sata“ radi se o Podgorici. Dočepao se mali brata grada, ala je to lijepo. I sve zna, po svojoj pameti, pa u skladu sa tim i odlučuje. Recimo, zabrani građanima, koji žele, da se okupe na glavnom gradskom trgu 13. januara 2019. Za doček pravoslavne Nove godine.
Obrazloženje za takvu zabranu vispreno je koliko i zaključak malog brata da sat hoće mlijeka. Zapravo, ovakav odnos prema građanima i gradovima, prema vremeno-prostoru koji je okvir naših života i sudbina postaje sve žešći u posljednjim godinama. Sjetimo se kako je prije četiri godine, tadašnja Vlada izašla pred Skupštinu sa predlogom da se u radijusu od 200 m od državnih institucija građani ne mogu okupljati. Jasno je, ovo je bila hitna preventivna mjera zbog očekivanih reakcija građana (u vidu javnih protesta) na ukupno teško materijalno stanje i besperpektivnost mnogih ljudi u Crnoj Gori. Zbog sve većeg broja protesta građana radi otimanja prostora, zbog bezobzirnog degradiranja gradova „namjenskim“ urbanističkim planovima. Pogodnim samo odabranim investitorima i partnerima im na vlasti. Koliko je ljudi maltretirano, hapšeno i ponižavano zato što su se suprotstavili državnom nasilju u Beran Selu? U svakom izvrsnom TV magazinu Bez granica, Seada Sadikovića, iz sedmice u sedmicu, godinama, dokumentovani su otpori građana zbog otimanja prostora, vremena, imovine, budućnosti.
Vlada, u ime „zaštite prava građana“, propisuje zakonom gdje, kada i kako se građani u gradu mogu okupljati. Dozvoljeno odstojanje prilaska institucijama tokom protesta, smanjeno je na razumnu mjeru. A možda je za uočavanje razumne mjere poslužilo i saznanje da nema baš toliko policije i vojske koja bi mogla da kontroliše veliku površinu. A građana koji se mogu okupiti ima dosta. Zanimljivo je bilo i hapšenje grupe aktivista MANS-a zbog protesta - performansa pred zgradom Skupštine, na javnoj gradskoj površini. Samo totalitarni režimi donose tako trapave, nasilne, a u krajnjem neuke i nezakonite odluke da se građanima ukida pravo na grad.
Ili da se zbog korišćenja prostora grada za javno izražavanje raspoloženja ljudi, taj prostor pretvori u razbojište gdje specijalna policija (antiteroristička jedinica) ide na mirne građane, gazeći, tukući, trujući ih bojnim otrovima. U srcu Glavnog grada! Koje je pretvoreno u poligon za ponižavanje i dostojanstva i fizičkog integriteta građana. U publikaciji „Pravo na fizički integritet i ljudski dostojanstvo: oktobarski protesti i primjena policijskih ovlašćenja“, autora Aleksandra Saše Zekovića, Zdenke Perović, Ljiljane Klikovac i Draga Spičanovića, prikupljena su svjedočenja. Iza ovog dragocjenog materijala stoji Savjet za građansku kontrolu policije. Vjerodostojne činjenice o tome kako prođu građani koji smatraju da su slobodni ljudi. Da su trgovi svakog grada upravo prostor za manifestovanje volje i raspoloženja građana. Postoji zanimljiv detalj u navedenoj publikaciji, str.130: „Osnovno državno tužilaštvo Podgorica: Predmet Ktr br.1258/15 formiran je samoinicijativno, u cilju utvrđivanja da li se u radnjama organizatora protestnog skupa održanog 24. oktobra 2015. g. stiču elementi krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti. Prikupljena su određena obavještenja, nakon čega je Sudu za prekršaje u Podgorici, dana 22. decembra 2015. godine, podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv poslanika Milutina Đukanovića, zbog izvršenog prekršaja iz čl. 32 st. 1. tač. 2 Zakona o javnim okupljanjima. Suđenje je u toku.“ Napomena: Tužilaštvo je bilo efikasno, u ovom slučaju. Ko su bili nepoznati ljudi u uniformama koji su prebili i mrcvarili M. Martinovića i brojne druge građane - ne znamo ni danas. Poznata su dvojica. Ostali su nepoznati naredbodavci ovog zločina nad građanima. Ostalo je nepoznato koji su bojni otrovi korišćeni pod nazivom „suzavac“. Takođe, zašto Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje nijesu hitno organizovali uzimanje uzoraka vazduha, tla, popločanih površina u centru grada. Kontaminacija vazduha se osjećala više od 48h! Istrage ni istraživanja nije bilo. Tužilaštvo nije smatralo nikakvim prekršajem ugrožavanje života i zdravlja desetina hiljada okupljenih građana!
Preuzimajući pravo nad našim sudbinama, našim vremeno-prostorom, vlast je došla u mnoga iskušenja.
Politička odluka da se građanima ukine pravo na okupljanje na prostoru glavnog trga Glavnog grada dolazi u trenutku kada uprava Glavnog grada jedini častan izlaz iz situacije da se se pojavio svjedok koji hoće da govori o nezakonitom dočepavanju vlasti na lokalnim izborima, može da nađe ostavkom i hitnim raspisivanjem prijevremenih lokalnih izbora. Ne čekajući ishode tužilaščkih i sudskih postupaka. Zna to kod nas da potraje...
Za kraj, prigodna stara anegdota: Došla policija pred kuću jednog DPS aktiviste sa Vrela, tamo poslagani novi željeznički pragovi.
- Šta je ovo? - pitaju - Pragovi, braćo, ja sam naš! - Vidimo da su pragovi, ko ih je donio? - Igrala se djeca, pa donijela! - Prag svaki po sto kila, a donijela djeca? - Šta zna dijete šta je sto kila, uzme i nosi!
Sad, sto kila, sto hiljada u koverti, važno je da se posao završava. Mali brata je zadovoljan i sit, a kad dođe tata (narod, građani): AL’ ĆE BITI GUŽVE!
Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG
Bonus video:
