Svašta može da stane u jednu kovertu. Recimo, pismo voljene ili kakva pjesma. To je blagoslovena koverta, ako mene pitate. U šahu - može da stane potez, onaj za nastavak partije, kada suparnik i navijači pokušavaju da odgonetnu „kovertirani potez“. Koji zna biti iznenađenje... I inače, koverte zaista mogu biti pune iznenađenja. I neslućenih.
U kovertu može stati i novac, ako je riječ o tzv. krupnim apoenima, kako vidjesmo i mnogo novca. Recimo, shvatio sam da je koverta sa pedeset hiljada eura debela kao knjižica od stotinak strana. A izgleda da u kovertu može stati i nečiji obraz... Samo ako je dovoljno tanak. Ili debeo, ako vam se takva metaforika više sviđa.
Dvije afere iz istog korijena, „Atlas“ i „Koverta“, tako različite, a obje tako govorljive, gotovo da bi se moglo reći da ove dvije priče daju cjelovitu sliku današnje Crne Gore, njeno lice i naličje. A na žalost svih onih koji vole čista lica, tu se ne zna je li prljavije lice ili naličje.
Imamo - bankarski svijet, ukazuje se razobručena pohlepa „momaka iz devedesetih“, njihova potreba da se igraju boga, ali i tako osoben doživljaj države (u njihovoj verziji - ne pitaj što ti možeš uraditi za državu, već što ona može uraditi za tebe), kao neke porodično-dvorske agencije za praktičan i bogat život. (Uključujući i skupa školovanja djece, kao što smo vidjeli, ali, to je svakako najbolje potrošen novac.)
Zar je zaista moguće (i dobro za Crnu Goru) da jedan tako značajan segment kao što je bankarski sektor, kako se sada ukazuje, bude pozornica za neznanje, improvizacije, sujetu, politička nadgornjavanja, neodgovornost, pa čak i elementarno neshvatanje smisla posla koji se radi, u slučaju onih kojima je posao da uspostavljaju i nadgledaju pravila.
Partijski svijet je drugi član ove nevesele jednačine, drugo lice ovog gorkog zlatnika današnjeg crnogorskog društva. Korumpiran preko svih granica i primitivan, ogrezao u hipertrofiranoj lojalnosti. Govorimo o onoj vrsti lojalnosti koja ukida bilo kakvo prosuđivenje. Takvima je već jasno da je sve ovo montirano, namješteno, podvala sa ove ili one strane. Bojim se da ovdje, bar u aferi „Koverta“ nema nikoga drugoga - sem nas samih. A to je, izgleda, i više nego dovoljno za nepočinstvo i podmuklost svake vrste. Kao što su se uvjerili barski čempresi...
Slika vladajuće partije koju izoštravaju ovakvi događaji, većini građana izgledaće degutantno, i sasvim - poznato. Ipak, stvar nikada kao sada nije bila ogoljena. Sa jasnim licima. Ne vjerujem da takva slika može biti po volji ni onim mlađim funkcionerima te partije i poslanicima, onima koji nemaju hipoteku niti velikosrpske avanture niti švercerskog lopovluka.
Gospodina bivšeg gradonačelnika aktuelna afera, odnosno jedan njen krak, prikazuje u sasvim gogoljevskom svijetlu. Izveo je mentalni manevar koji je po svojoj bizarnoj besramnosti i hiperlicemjerju dostojan onih Gogoljevih likova koji obično nose živopisna imena, poput - Akakij Akakijevič ili nešto slično. Mislim na ono kada je najnormalnije rekao da je riječ o novčanim transakcijama „sa čim je javnost upoznata“. Podvižnik transparentnosti, nesumnjivo... I tačno je da je javnost upoznata, ali Akakij Akakijevič je tada gromopucatelno izjavio da je sve to „očigledna laž“.
Drugi, gotovo dirljiv momenat je - trema Akakija Akakijeviča. „Ja uvijek imam tremu kad govorim pred njim.“ Sve je jasno. Ta trema, kad je prirodna i vidljiva, vjerovatno je jedna od jačih ulaznica za ovdašnji svijet politike i moći.
Ova nova klasa i inače ima jednu nezdravu fascinaciju kovertama. Pričao mi je prijatelj, kada je pozvan na jedan „dvorski“ rođendan, skrenuta mu je pažnja da se pokloni očekuju isključivo u kovertama. DK - DPS, šou se nastavlja.
Ko je na potezu? Možda je i sljedeći potez „kovertiran“?
Bonus video:
