Stanovnici današnjeg Crnogorskog primorja vjekovima su se borili sa raznima koji su im dolazili oteti njihovo materijalno bogatstvo izgrađeno vrijednim radom i pametnim korišćenjem raspoloživih prirodnih resursa - prije svega mora. Berberski pirati, razne vojske koje su ovuda prolazile, čak i po zlu čuveni turski kapudan-paša (admiral) Hajrudin Barbarosa pritom, pokazali su se kao “male bebe” spram onoga ko je, barem na papiru, iskonski naš i treba da radi u najboljem interesu nas samih - Vlade Crne Gore i njenog premijera Mila Đukanovića. Njihov maćehinski odnos prema primorskom regionu ovih dana ulazi u završnu fazu - premijer se sastao sa Savjetom stranih investitora i pored uobičajenog dijeljenja packi “destruktivnim snagama” koje mu tjeraju ulagače, milozvučno obznanio početak još nekoliko velikih projekata betonizacije i rasprodaje obale. Uz sve ono što je njegova ili vlade koje je on indirektno kontrolisao, proteklih godina (ras)prodale “investitorima” - od tivatskog Arsenala, Kumbora, preko pola Luštice, do Svetog Stefana i Miločera te Maljevika, Đukanović trijumfalno najavljuje i kraj brodogradilišta Bijela, prodaju uvale Dubovica, Bigove, Mamule… Gdje svi oni koji iz bijelog svijeta dolaze na našu obalu, vide predivnu prirodu, sjajno kulturno-istorijsko nasljeđe i atrakcije koje ih u suštini motivišu da uopšte dođu do jedne male, zabačene i zapuštene države na brdovitom Balkanu, naš dalekovidi premijer naslućuje samo “neiskorištene resurse” za “turistički razvoj” ilitiga u praksi - stanogradnju i stvaranje više-manje zatvorenih elitnih ljetovališta u kome se našim građanima ostvara sjajna perspektiva novih radnih mjesta sa krpom i metlom kao ključnim radnim instrumentima.
OK, reći će neko, pa to je sasvim prihvatljivo za sirotinju sa crnogorskog sjevera što ga je naša draga Vlada u proteklih 25 godina, takođe, urnisala zahvaljujući svojoj “pametnoj” državnoj i međunarodnoj politici. Ratnu strategiju o „humanom preseljenju naroda“, svog nekadašnjeg idola i vođe Slobodana Miloševića iz vremena kada se „jednom za svagda“ razgraničavao sa „mrskim Hrvatima“ i inim ne-pravoslavnim narodima na prostorima, Đukanović i njegova vlast malčice su modifikovali, pa su proteklih godina sa sjevera Crne Gore na jug i djelimično centralni region, preselili na desetine hiljada očajnih sjevernjaka, koji su svoju sreću pošli tražiti u tim „perspektivnim“ krajevima mile nam i drage domovine. Stoga, na primorje je stigla nova klasa (dobri, stari komunisti bi rekli) pravih proletera koji osim svog života, ništa nemaju, pa stoga i perspektivu slabo plaćenih kelnera, čistača, šišača trave, nosača golf palica i ostalih poslužilaca bjelosvjetskih bogataša, mogu samo prihvatiti kao svoj vanredan životni i profesionalni uspjeh (hvala DPS-u i Vladi Crne Gore!). Sa domorocima - starosjediocima pak malčice je teže... Potomci pomoraca, vrijednih brodograditelja, ribara, iseljenika koji su živote ostavljali po američkim rudnicima, argentinskim pampasima ili kanadskim šumama, zahvaljujući radu svojih djedova i očeva, navikli su da ipak imaju nešto malo više od pridošlica sa sjevera i da ne pristanu tako lako na „krpu i metlu“ što im je nude premijer i njegovi strateški strani partneri.
E, za takve je premijerova vlast smislila novu strategiju - dići poreze na nekretnine do nepodnošljivosti, oduzimati djedovinu pod plaštom javnog interesa da neko iz Persijskog zaliva, pored nafte u svom zavičaju, zarađuje i u Crnoj Gori gradeći stanove po rijetkim sačuvanim prostornim biserima našeg primorja, a zonu morskog dobra proglasiti državnom i tako Vlada bez plaćanja i centa za ekspropijaciju, primorce ostavi bez njihove imovine. Sve u nadi da će tvrdoglavi lokalci koji ne vide „med, mlijeko i koka kolu“ što im ih prosipaju premijer i strani investitori, odustati, prodati to što imaju i otići sa svog ognjišta. Zamijeniće ih „fleksibilni, preduzetni i prilagodljivi“ došljaci sa sjevera koji će jel`te, znati da iskoriste nevalorizovane resurse koje „glupi“ primorci stoljećima nisu znali...
Potvrda tome stigla je ovih dana iz Bijelog Polja gdje je izvjesni stranački prvak nečega što se naziva Bjelopoljska partija, iznio „sjajnu“ novu ideju - bjelopoljski će gastarbajteri, naime, pohitati na primorje da „krčenjem manje stjenovitog i kamenitog morskog priobalja kao i nasipanjem obala sa ciljem izgradnje savremenih plaža, doprinesu valorizaciji velikih potencijala koji još uvijek nijesu iskorišćeni, odnosno nijesu privedeni namjeni”?! “Mudri” funcioner BP kao da nije čuo da CG već ima preko 13 kilometara pješčanih plaža samo u Ulcinju, a sigurno nije svjestan da to što on predlaže - krčenje, mrvljenje i uništenje prirodne kamene obale (seka, što bi rekli primorci) i nasipanje obalnog ruba zemljom i pijeskom, predstavlja najveći mogući ekološki zločin prema kolijevci života u moru - obalnom rubu. A sve to da bi neko rastegao još koju ležaljku na obali, naplatio ulaz na plažu i izdao pedalinu - to je naime, suština privatne preduzetničke inicijative koja se sviđa premijeru, a koju, jel`te, primorci ne pokazuju. Vispreni aktivisti BP kojima ne smeta što im je bolnica u njihovom gradu toliko glibava da u njoj bebe umiru od zaraze, smeta „neiskorišteni primorski krš“, pa se spremno kandiduju da im Vlada ustupi te djelove obale. Primorci bi nakon toga trebalo da konstatuju - ostali samo dugmići! I da se odsele, možda i na taj famozni sjever. Hajrudine Barbarosa, vrati se, sve ti je oprošteno!
Bonus video:
