Reagovanje na tekst “Kad poslanik kreše (18+)”, autora Brana Mandića, Vijesti, 30. 12. 2014.
Poštovani gospodine Kritičaru,
Sa pažnjom sam pročitao Vaš tekst objavljen prošle nedjelje u Vijestima pod naslovom Kad poslanik kreše. Iskreno, vrlo sam Vam zahvalan što ste i meni i crnogorskoj javnosti ukazali na neke veoma bitne činjenice koje se prije svega odnose na odbranu javnog morala a povodom ranije objavljenog romana Parenje labudova. Naime, prosto je neshvatljivo da neko, poput ovog autora (dozvolite da se i ja autoru obraćam u trećem licu, kako bih i sam imao kritičku distancu prema svom djelu) tako agresivno nasrće na vrijednosti koje smo decenijama pa i stoljećima gradili.
Objašnjenje na koje ste i Vi, istina, ukazali, da je u osnovi ovog romana priča o španskom građanskom ratu, samo još više optužuje autora bez obzira što je jedan od glavnih junaka kasnije ostao u Parizu, gradu koji je prepoznat kao grad dekadencije i razvrata. Ta priča o stradanju jedne porodice i dilemama glavnog junaka u odnosu na ideologiju kojoj je pripadao njegov otac, ako je trebala da bude napisana, to je moglo drugačije - bez lascivnih detalja i otvorene seksualnosti. Što glavni junaci rade van osnovne fabule, to čitaoce ne treba da interesuje! Posebno ne, zato što se sve stavlja u kontekst crnogorske društvene stvarnosti i antiratnog pokreta sa početka 90-ih godina.
Na ovom mjestu treba ukazati i na činjenicu koju je Kritičar, namjerno ili ne, izostavio, a to je da ovo nije prvi put da se pisac ogriješio o javni moral. Slično je u svim njegovim romanima (Lap Top, Made in Yugoslavia, Francuski poljubac i Harem) - i ne može biti opravdanje da je neke od njih objavio još dok je bio novinar. Naprotiv - novinarstvo nije ništa manje javan posao od politike. Ne želim da vjerujem da nijeste na Vaše oštro pero natakli (izvinite na izrazu) i ove romane samo zato što ih nijeste pročitali. Za pravog kritičara, poput vas, i naslovi su dovoljni!
U pravu ste da citiranje Henrija Milera, kao mnogo lascivnijeg, ne može da abolira pisca (ako se ovaj scriboman uopšte i može tako nazvati). Naime, bez obzira što neki kritičari smatraju da bi bez Milera književnost 20. vijeka bila mnogo siromašnija, takva dekadencija našem društvu nije potrebna. Mi najbolje znamo šta je za naše društvo, i omladinu prije svega, dobro a što ne. Pisca posebno tereti činjenica da pripada vladajućoj partiji, jer je opštepoznata činjenica, da dobri pisci, pa samim tim i novinari, mogu biti samo oni koji su opozicija.
Naravno, razumio sam, da ni Vi kao ni ja, nijeste za radikalna rješenja, poput spaljivanja knjiga na trgu - to je radila inkvizicija a poslije i nacisti i ne bi bilo dobro za naš imidž u svijetu. Biće dovoljno, ako se slažete, da se knjiga povuče iz knjižara, tim prije što ste pokazali u svom tekstu da oznaka +18 nije marketinški trik već zaista ukazuje na lascivnost od koje treba zaštiti društvo.
Ovo treba učiniti što prije jer sam u saznanju da je knjiga prevedena i na engleski jezik a autor sprema scenario po svom prvom romanu koji je iz istih razloga kao i Parenje labudova veoma sporan. Mišljenja sam da bi pravovremena reakcija društva bila neophodna i još jednom Vam iskreno zahvaljujem što ste imali hrabrosti da i meni kao autoru a i ukupnom društvu ukažete na moguće pogubne posledice ovakvog odnosa prema književnosti. Sljedeći korak, smatram, trebalo bi da bude preispitivanje drugih kritičara, koji nijesu bili budni poput Vas, nego su pisali pozitivno o romanima ovog, po svemu, spornog autora, kako nam se ovakve stvari ubuduće ne bi dešavale.
Iskreno Vaš
Predrag Sekulić
P.S. Nadam se da Vas neću previše opteretiti ako vam uskoro dostavim rukopis svog novog romana kako bi mi prije štampanja ukazali na moguće propuste. Za početak, zbog mogućeg lošeg uticaja u javnosti, zabranio sam sebe na Twitweru, i na tome sam Vam, takođe, zahvalan.
Bonus video:
