Po drugi put sam, na poziv neprikosnovenog svjetskog šampiona teške kategorije Vladimira Klička, prisustvovao meču za prvaka svijeta u boksu.
Boravak u Hamburgu bio je kao iz snova. Doček i kompletan boravak bio je isplaniran kao da sam svjetska zvijezda, a ne običan čovjek u invalidskim kolicima. Znam da se za to postarao svjetski megastar Vladimir Kličko, ali pažnja kojom sam obasipan na svakom koraku pojačala je moju volju za borbom protiv problema koji me odavno zadesio. Uvažene dame iz Kličkovog menadžmenta, Saskia, Angelina i Ana su na dan meča bile uz mene i taj dan, 15.12.2014, učinile za mene nezaboravnim, tim prije što je moj prijatelj Vladimir Kličko pobijedio nokautom i pokazao bokserskom svijetu da je iz meča u meč sve bolji i bolji. Kao čovjek koji mnogo ljeta prati profi boks mogu reći da je Vladimir Kličko, najbolji bokser teške kategorije svih vremena.
U O2 Arenu u Hamburgu stigao sam tri sata prije početka meča. Dočekala me je neočekivana atmosfera. Skoro čitava Arena bila je popunjena navijačima Kličkovog protivnika Puleva. Zauzeo sam svoje mjesto u blizini ringa zajedno sa mojim prijateljem, sportskim novinarom Aleksandrom Vučkovićem, koji je bio specijalni izvještač Vijesti sa ovog meča. Navijanje za Puleva bilo je žestoko i nijesam uočio sliku sa prošlog meča na kom sam bio u Njemačkoj, gdje su se viorile uglavnom ukrajinske zastave i navijalo za Klička. Ja sam po svom običaju, a u momentima kada su se Bugari odmarali od podrške svom heroju, glasno navijao „Kličko Kličko“, a to su u blizini prihvatale samo dvije dame kojima sam prije meča podijelio fotografije sa mjerenja pred moj meč sa Vladimirom, nekada davno u Štutgartu. Meč je pokazao ono čemu sam se nadao, a pravi poznavaoci boksa i očekivali, Kličko je bokserski uništio Puleva, koga ću pamtiti kao izuzetnog hrabrog borca koji je i poslije nekoliko padova ustajao i jurišao na Vladimira.
Krenuo sam ka VIP salonu Arene u Hamburgu i sreo Željka Mavrovića, nekada velikog hrvatskog i svjetskog asa profi boksa koji je kometarisao meč za neku televiziju. Više od dvadeset godina se nijesmo vidjeli i obojica smo bili srećni zbog toga.
U VIP salonu Arene u Hamburgu bilo je divno. Vladimir i Vitali su primali čestitke, a ja sam odlučio da ne idem u gužvu oko njih. Milioni ljudi žele da im ovi velikani civilizacije stisnu ruku, a meni i mom sinu su na prošlom meču posvetili skoro sat vremena. Sa druge strane, Vladimir mi pruža najveću podršku za borbu koju vodim. Sve to sam rekao i krasnoj dami Nataliji Kličko, Vitalijevoj supruzi, sa kojom sam imao čast da razgovaram i koju sam zamolio da pozdravi Vladimira i Vitalija, što je ona propratila sa odobravanjem.
U četiri sata ujutro šef marketinga Kličkovog menadžmenta, gospođa Saskia Rennecke me je obavijestila da je stigao čovjek koji je zadužen da mene i mog prijatelja otprati do hotela kako bi uzeli naše stvari i odmah zatim produžili do aeorodroma, jer smo imali jutarnji let za Istanbul.
Nevjerovatna profesionalnost i posvećenost svom poslu, koja krasi narod u Njemačkoj, mnogo puta je u meni probudila sjetu što u mojoj domovini Crnoj Gori nije bar blizu tako.
No, treba se boriti za što bolja mjerila vrijednosti i nikada ne odustati. Na kraju teksta da još jednom ponovim da su krasne dame iz Kličkovog menadžmenta uljepšale moj doživljaj velikog meča Kličko-Pulev.
Bonus video:
