Izgovori se da su Svjetska banka i MMF preživjeli Straus Kana (Dominique Gaston André Strauss-Kahn) i Volfovica (Paul Dundes Wolfowitz), pa će i Centralna banka preživjeti Miloševića i Radović (citat, Načisto, 41 minut, 24.01.2019).
Ko bjehu ovi prvi? Straus Kan je bio predsjednik MMF-a; uhvaćen je u gaćama u ekskluzivnom hotelu; u bahaćenju moći navodno je bio maksimalno nekorektan prema radnoj ženi iz hotelu.
Volfovic je bio predsjednik Svjetske banke, jedan od onih jastrebova iz davnašnje američke administracije, koji se povukao kada su ga uhvatili u masivnoj nepotističkoj šemi prema svojoj ljubavnici.
Obojica priznati akademski, politički i profesionalni lideri, sa posebnim talentom za nijanse i održivost odgovornog i ozbiljnog rezultata institucije.
Zato nije dostojno Centralne banke Crne Gore izgovoriti da će zgradurina sa stubovima preživjeti Miloševića i Radović (raniji viceguverneri za kontrolu banaka u CBCG). Ni jedno ni drugo nisu pokrivali top funkciju institucije.
Uporedivost je moguća jedino ako je guverner doveden u ravan Straus Kana i Volfovica. Da li je ovo bila greška u izgovoru?
Pada se u nedoumicu: koja perspektiva poređenja se htjela postići?
Ona ljudska, koja je vic više godina na globalnoj sceni, uz gaće, trikmajce, čarape na zakačku i ljubavnice, sa pregolemim platama i krznima.
Ili, profesionalna, koja bi morala objektivno da prikaže aktivnosti institucije, ako se želi dobaciti do Straus Kana i Volfovica.
Vrapci na grani znaju ko je u CBCG u povlašćenom položaju, i kome su obezbijeđene privilegije, i na engleskom i na montenegrinskom. Ili se treba upitati, kome se dodjeljuju golemi krediti za stanove, iako su godine radnog iskustva još nedovoljne?
Ili se treba upitati, kome se plaćaju doktorske studije u inostranstvu, preko računa sindikata, kako bi se izbjegla dosadna, smetajuća DRI?
Ili se treba upitati čije su još kartice otpisane kroz instagramiranje? Ili se treba upitati, kako se najbolje ”burkina faso-uje”, a da se ućutkaju bankari?
Ili se treba upitati čija djeca sjede u CBCG, a kako bi se preko naredbodavnih usluga ucjenjivala tužilaštva, sudstva, inspekcije, partije, udarni kabineti?
Zato, bez grotesknosti: ništa nije sporno u tome da će institucija preživjeti i (bez) Miloševića, i (bez) Radović. Nego, da je Radović stvarno željela potop nakon sebe, kao što se tvrdilo, zar se od jula prošle godine nije trebalo desiti suprotno potopu, a od kada je odstranjena odlukom Skupštine Crne Gore?
I, da je Milošević samo rijetkost a ne pravilo, zar to ne bi značilo da se nikada nije desilo onih petsto eura socijalne pomoći za viceguvernerovu knjigu, koja se prodaje na Tuškom putu za pola eura?
Zato je prijemčivije, a slijedeći poštapalicu oko Straus Kana i Volfovica, upitati se: da li će CBCG preživjeti (uz) guvernera, (uz) potunjene viceguvernere, (uz) Savjet spreman da brani guvernera, a ne instituciju, i (uz) korporaciju poslušnika iz kontrole banaka, koja se u ukupnoj masi građenja moći, sakriva iza prinudne upravnice, čak i za ukupna dešavanja iz 2015?
Iako je u emisiji prva saradnica guvernera, svojim poređenjem, nenamjerno natuknula da vjeruje da joj je guverner u odlasku, nekako je sve izgledalo kao izgubljenost.
Zato, svim zoranima, milkama, goranima, marijama, mikanima, vladimirima i petrima, ljubicama, i aleksandrama, posebno onim kasalicama - batalite, mili brate, da opanjkavate guvernera. Bez njega CBCG ne može ni sekund da opstane.
I, bez njega, mi nismo država.
I, pride, batalite da pominjete Svjetsku banku i MMF.
Neznalice jedne, koje se boje onog Damjanovića, pa bi da se petljaju u dozvole i garancije. Rapid resolution, mili brate... Po kratkom postupku, sve...
Bonus video:
