Svi smo to znali. Luksemburg već godinama firmama nudi mogućnost da, koristeći labave porezne zakone, skoro u potpunosti izbjegnu plaćanje poreza na dobit. To je poslovni model na kojem počiva ova mala država, država koja već desetljećima uživa dobar glas u međunarodnim financijskim krugovima.
Konzultantska tvrtka Price Waterhouse Coopers (PWC) i zvanično na svojoj internetskoj stranici hvali dobru suradnju s vlastima Luksemburga, koje se pokazuju kao "vrlo inovativne" prilikom kreiranja "neobičnih" strategija za izbjegavanje plaćanja poreza. PWC ima 2.000 suradnika u Luksemburgu, a oni tamo nisu zbog idiličnog pejzaža ili kulturnog blaga ove kneževine. U njoj su se "smjestile" i brojne druge konzultantske kompanije. Stotine firmi iz cijelog svijeta su slijedile taj "privlačni zov" Luksemburga. To znaju svi europski političari koji sada prstom pokazuju na bivšeg premijera kneževine, Jean-Claudea Junckera.
"Luxemburg Leaks"
Države EU-a međusobno se natječu svojim poreznim politikama i modelima za smanjivanje poreznog opterećenja. Neke od njih u međunarodnim krugovima na glasu su kao klasične porezne oaze. I Nizozemska, Irska, Velika Britanija, Malta i Cipar nude ovakve usluge investitorima i ulagačima. Nova saznanja, takozvani "Luxemburg Leaks" samo još jednom jasno razotkriva ono što je uobičajena praksa.
Izbjegavanje plaćanja poreza, odnosno kreiranje poreznog opterećenja po važećim zakonima u Luksemburgu i drugim poreznim oazama je legalno. Posljedica globalizacije je da međunarodne kompanije beskrupulozno traže za sebe najbolji model i besramno iskorištavaju međusobnu konkurenciju država. Pokušaji OECD-a ili skupine G20 da se ograniči takve modele, još uvijek su na samim počecima. 50 država je nedavno postiglo dogovor o razmjeni poreznih i bankovnih informacija. Pri tome se u prvom redu radi o pokušaju razotkrivanja utaje poreza, dakle kaznenih djela. U aktualnom slučaju, riječ je samo o izbjegavanju plaćanja poreza, a to nije kazneno djelo.
Ono je moralno pokvareno jer na taj način one države u kojima međunarodne kompanije doista djeluju, gube milijarde eura poreznih prihoda. Organizacija za pomoć državama u razvoju "ActionAid" već dugo ukazuje na to da međunarodni koncerni tako izbjegavaju plaćanje poreza u državama u razvoju. Ta "izgubljena" sredstva su veća od pomoći za razvoj koju dobiju te zemlje. Skandal je u tome da brojne države, ne samo Luksemburg, već desetljećima toleriraju ili čak potiču takve metode.
Europska komisija, čiji je šef nedavno postao Jean-Claude Juncker, još od prošle godine istražuje različite modele uštede poreza koji su na snazi unutar pojedinih država članica, između ostalih i u Luksemburgu. Tu bi se moglo radi i o nedozvoljenoj pomoći države. Porezna politika je stvar koja je u nadležnosti samih država članica. U Europskoj uniji još uvijek nisu "harmonizirani" porezni propisi. Za istinsku i vjerodostojnu monetarnu uniju potrebno bi bilo kreiranje porezne unije, s jednakim poreznim stopama. Ali do toga je još dug put.
Pravi čovjek?
Pitanje koje se postavlja glasi: je li Juncker pravi čovjek za vođenje istragu koju je pokrenula Europska komisija? On je obećao da će protiv svih država članica biti primijenjene iste i oštre mjere, pa čak i ako se radi njegovoj domovini. Kao bivši premijer Luksemburga on je bio odgovoran za odluke koje su sada predmet istrage. Da li on doista može biti neutralan i vjerodostojan?
Možda bi barem trebao reći da se u ovom slučaju našao u sukobu interesa i da izbjegava svaki kontakt s istragom u tijeku. Juncker još uvijek djeluje pomalo prkosno i tvrdoglavo po ovom pitanju, ali on mora brzo zauzeti stav. U suprotnom će uskoro biti uništena njegova pozicija "neovisnog zaštitnika" ugovora na kojima počiva EU, a to je pozicija koju ima kao predsjedavajući Europske komisije. U tom slučaju njegovoj Komisiji prijeti neuspjeli početak mandata.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
